Deren, Maya

Deren, Maya (pr. ime Eleonora Derenkowsky), amer. redateljica i film. teoretičarka ukr.-žid. podrijetla (Kijev, 1917 – New York, 1961). U SAD-u od 1922., god. 1939. magistrirala iz engl. književnosti. S tadašnjim suprugom A. Hammidom, na čiji je prijedlog promijenila ime, 1943. realizira, pod očitim nadrealističkim utjecajem, eksp. film Mreže popodneva. Strukturiran logikom sna i varijacijskim repeticijskim prosedeom (što je svojevrsna anticipacija film. strukturalizma), poetično-morbidan, vizualno iznimno izražajan, film je imao velik odjek u umj. krugovima, a kasnija ga feministička kritika tumači kao potragu, o muškarcu ovisne protagonistice (sama Deren), za vlastitim identitetom. U sličnu je tonu i sljedeći film Na kopnu (1944), dok u nedovršenu djelu Kolijevka vještica (1944., s M. Duchampom) uspoređuje srednjovj. vještice i vračeve s nadrealistima. Distancirajući se od nadrealizma i psihoanalize, a fascinirana ritualnošću i magijom te vođena idejom koreografirane kamere i filma–plesa, kreira filmove Studija koreografije za kameru (1945., s T. Beattyjem), Ritual u preobraženom vremenu (1946), Meditacija o nasilju (1948) i Pravo oko noći (1959., sniman 1952–55). U razdoblju 1947–54. na Haitiju je snimila oko pet sati materijala o vudu obredima, koji je njezin posljednji suprug T. Ito (zajedno s C. Winnett) 1973–77. montirao u srednjometr. film Božanski konjanici: živi bogovi Haitija, naslovljen po njezinoj knjizi o kozmologiji vudua, objavljenoj 1953. Autorica je i više filmskoteorijskih radova u kojima spaja ritualno-magijski pristup i elemente strukturalizma, npr. Anagram ideja o umjetnosti, formi i filmu (1946). Sintetizirajući također utjecaje franc. simbolista, H. Bergsona, T. S. Eliota i M. Duchampa, stvorila je osebujan opus, utemeljivši amer. alternativni (avangardni, odn. nezavisni) film, koji je prije njezine pojave bio tek sporadična stvaralačka praksa.

D. Radić