Doviđenja djeco

Doviđenja djeco (Au revoir les enfants, 1987), Francuska, boja, 103min, SA/MK2/Stella Film/NEF, r. i sc.: Louis Malle, df.: Renato Berta, glazba: Franz Schubert, Camille Saint-Saëns, ul.: Gaspard Manesse (Julien), Raphaël Fejto (Bonnet), Francine Racette (gospođa Quentin), Philippe Morier-Genoud (otac Jean), Stanislas Carré de Malberg (François Quentin).

U jednomu pariškomu katoličkom internatu sprijatelje se Julien, sin industrijalca, i Židov Bonnet, skriven u internatu pod lažnim imenom. Kad Gestapo otkrije da su u internatu skriveni pripadnici pokreta otpora i Židovi, ravnatelj, otac Jean i Bonnet bivaju uhićeni.

Prvi Malleov franc. film nakon 12 godina, humanistička je, dijelom autobiografska, priča (prema događaju kojemu je redatelj svjedočio) nagrađena Zlatnim lavom u Veneciji. Tema brutalna prekida bezbrižnog djetinjstva i traumatičnog ulaska u svijet odraslih prožeta je emocionalnošću i fokalizirana kroz lik Juliena, preko kojega redatelj upućuje na kritiku rata i žrtvovanja nevinih te apsurdnost međuljudskih sukoba. Malle je film nadopunio nizom lirskih detalja (trčanje šumom, projekcija Chaplinova filma), iako unutar manihejske slike okupirane Francuske, podijeljene na dobre (Židovi, Crkva) i zločince (nacisti, kolaboracionisti, buržoazija), jedini (marginalni) ambigvitet predstavlja lik dječaka koji prokazuje zbog okolnosti (sam je optužen) i vlastitih fizičkih i soc. nedostataka (hrom, siromašan) asocirajući na naslovni lik ranijeg redateljeva djela, Lacombe Lucien (1974).

B. Kragić