Epstein, Jean

Epstein, Jean, franc. redatelj (Varšava, 1897 – Pariz, 1953). Od 1906. s obitelji živio u Švicarskoj, studirao medicinu u Lyonu, 1920. asistirao L. Dellucu na snimanju filma Grmljavina, potom objavio zbirku eseja, pjesama i crteža Dobar dan filme (1921) te 1922. započeo red. karijeru filmom Pasteur. Veliku pozornost privlači Vjernim srcem (1923), tipičnim ostvarenjem film. impresionizma (uzorna je sekvenca junakinje na vrtuljku u kojoj ritmički, kratki kadrovi dočaravaju njezino emocionalno stanje). Lijepom Nivernežankom (1923), prema priči A. Daudeta, napušta impresionizam u korist svojevrsnoga lirskog naturalizma (lagani ritam poetičnih kadrova rijeka i kanala), dok Crvenom krčmom (1923), prema Balzacovoj Mračnoj aferi, spajajući sklonost izrazitom očitovanju stila (usporeni pokreti, pretapanja, višestruke ekspozicije, neuobičajeni rakursi, duge vožnje, subjektivni kadrovi) s lirskom slikovitošću eksterijera započinje nekoliko kostimiranih filmova, umnogome slikovitih, liričnih varijacija romantičarskih sadržaja (Pustolovine Roberta Macairea, 1925; Mauprat, 1926., prema G. Sand). Nakon što je u filmovima Zrcalo s tri lica (1928) i → Pad kuće Usher do vrhunca doveo stremljenja film. impresionizma, tematizirajući u oba stvaralačku ulogu ljudske žudnje, okreće se realističkim, poludok. ostvarenjima jednostavne radnje (ugl. temeljene na slučajnosti, nezgodi ili nesporazumu) i poetskih pejsaža (snimani su na lokacijama u Bretanji, s naturščicima): Finis terrae (1929), Morvran (1930), Zlato mora (1931). Potom režira ugl. dok. i obrazovne filmove. Objavio je i nekoliko filmskoteorijskih knjiga, npr. Inteligencija stroja (1946), Đavolji film (1947), Duh filma (1955). U njima raspravlja o mogućnostima filma da promijeni pojmove o vremenu i prostoru i upozori na nestalnost fizičke zbilje, što je primjenjivao u svojim filmovima. Ostali važniji filmovi: Oglas (1924), Olujnik (1947).

B. Kragić