Eroica

Eroica (1958), Poljska, c/b, 87min, Kadr, r.: Andrzej Munk, sc.: Jerzy Stefan Stawiński, df.: Jerzy Wójcik, glazba: Jan Krenz, ul.: Edward Dziewoński (Dzidzius Gorkiewicz), Barbara Polomska (Zosia, Dzidziusova žena), Ignacy Machowski (bojnik), Leon Niemczyk (poručnik Istvan Kolya) u epizodi Scherzo alla polacca; Kazimierz Rudzki (Turek), Henryk Bąk (Krygier), Marius Dmochowski (Korwin), Tadeusz Łomnicki (Zawistowski) u epizodi Ostinato lugubre.

Scherzo alla polacca: crnoburzijanac Dzidzius omogućuje kontakte između pokreta otpora i nacista, ali na to gleda samo kao na posao koji mu donosi korist. Naposljetku se, međutim, vraća u okupiranu Varšavu. Ostinato lugubre: logoraš Zawistowski ne može izdržati besmisleno ustrajavanje svojih supatnika na nekadašnjemu vojničkom ponašanju i hijerarhiji te odluči pobjeći. To mu ne uspijeva i ostaje u logoru skriven i od nacista i od ostalih zatvorenika. Oni pak počinju vjerovati u njegov uspjeh i heroizam, pa se on ubije da im ne bi oduzeo vjeru.

Ne samo u općem tonu filma, u rasponu od humora i ironije do farse i groteske, nego i u postupku temeljenom na mnogo dugih kadrova u kojima se kreću i likovi i kamera, i uz često korištenje dubinske oštrine, Munk se razlikuje od ostalih polj. redatelja tog razdoblja. Razrađenim paralelizmom teme o polj. heroizmu i tona orkestralne simfonije, Munk je pružio ironijski pogled na nac. mit o ratnom herojstvu. Dok živahni ritam prve epizode dočarava protagonistov hedonizam i nagon za preživljavanjem (što pojačava emocionalni naboj obrata – odluke o povratku), ozbiljan ugođaj druge služi kao elegija idealizacije ratnog junaka. Iako demistificira kanonsku (i službenu) sliku heroizma i mučeništva, film ujedno i otkriva dostojanstvo i snagu običnih ljudi u razdoblju nesigurnosti i borbe za slobodu.

T. Kurelec