Figgis, Mike

Figgis, Mike, engl. redatelj i skladatelj (Carlisle, Cumbrija, 1948). Studirao glazbu i svirao u grupi Gas Board s Bryanom Ferryjem. Nakon rada s kaz. skupinom The People Show, vlastitim novcem snima 1976. prvi tv film, Kuću. Osnovne tematske i stilske preokupacije određuje zapaženim ostvarenjima Burni ponedjeljak (1988) i Liebestraum (1991): usredotočenost na komorne sumorne ambijente koji odražavaju složene destruktivne odnose među likovima, presudnu važnost uklapanja glazbe – koju često sam sklada – u film. cjelinu, te podređenost fabule psihol. razradi likova. Čak i kad ne radi s vrsnim izvođačima, poput Lene Olin, Stellana Skarsgårda ili A. Finneyja, virtuozno umijeće rada s glumcima omogućuje mu postizanje neočekivano uspjelih izvedaba, npr. R. Gerea u filmovima Unutrašnje istrage (1990) i Gospodin Jones (1993) ili Elisabeth Shue i Nicolasa Cagea (Oscar za gl. mušku ulogu) u Napuštajući Las Vegas (1995). U potonjem filmu protagonist nalazi radikalno rješenje problema kontrole vlastite i tuđe predodžbe o sebi u teatralnom samoubojstvu. Samoispitivanje mogućnosti film. reprezentacije kroz dijaloški odnos s predloškom i teatralizacijom razvijaju Browningova verzija (1994., remake istoimenog filma A. Asquitha iz 1951) i minimalistička ekranizacija Strindbergove Gospođice Julije (1999), u kojoj naturalizam neprekinutog zapleta predočuje veristička fotografija, snimanje iz ruke i gruba montaža. Najradikalnije Figgisovo ostvarenje, Timecode (2000), na ekranu podijeljenom na četiri dijela prikazuje četiri povezane radnje snimljene digitalnim kamerama u neprekinutom kadru. U filmu Hotel (2001) također snimljenom digitalnim kamerama, improviziranim dijalozima i razvojem zapleta, te prepletanjem odnosa ekipe, koja snima dok. film o glumcima koji u venecijanskom hotelu postavljaju Vojvotkinju malfešku J. Webstera, istražuje spregu predstavljanja i (samo)promatranja.

T. Brlek