Figueroa, Gabriel

Figueroa, Gabriel, meks. snimatelj (Ciudad de México, 1907 – Ciudad de México, 1997). Nakon studija glazbe i slikarstva na meks. nac. akademiji San Carlos, od 1932. radi kao fotograf, 1935–36. boravi u Hollywoodu, gdje ga snimateljskom poslu podučava G. Toland. Po povratku u Meksiko započinje plodnu snimateljsku karijeru (oko 130 filmova). Poznat postaje sklonošću prema velikim kontrastima i simetričnim, čvrstim, često statičnim kompozicijama kadra. Dojmljive slike skulpturalnih odlika glavna su značajka njegove film. fotografije, što posebno dolazi do izražaja pri suradnji s redateljem E. Fernándezom, u čijim filmovima postiže dramatični ugođaj oštrim kontrastiranjem crnog i bijelog, dok kompozicije sebi katkad podređuju pripovjedni ritam (→ María Candelaria; Šumski cvijet, 1943; Biser, 1946; Zaljubljena, 1946; Rio Escondido, 1947; Maclovia, 1948; Pučanka, 1948; Zlokobnica, 1949; Jedan dan života, 1950). Pritom se nadahnujuje meks. slikarstvom (D. Rivera, D. A. Siqueiros), rijetko obraća pozornost na realni izgled prostora u kojima snima, ugl. se služi svjetlom, osobito onim sunčevim, u stvaranju specifičnog ugođaja meks. krajolika i egzistencije. Vješto se snalazio i snimajući mnogo realističnije filmove, npr. one L. Buñuela (→ Zaboravljeni; On, 1952; → Nazarín; → Anđeo uništenja). Njegov stil često su oponašali mnogobrojni direktori fotografije (u Hrvatskoj vrlo kreativno F. Vodopivec), a sam je dao ključan doprinos razvoju meks. kinematografije. Ostali važniji filmovi: Noć Maya (Ch. Urueta, 1939), Bjegunac (J. Ford, 1947), Groznica silazi u El Pao (L. Buñuel, 1959), Noć iguane (J. Huston, 1964), Pod vulkanom (J. Huston, 1984).

M. Sablić