Fleischer, braća

Fleischer, braća, amer. animatori, redatelji i producenti. Najznačajniji za povijest anim. filma je Max (Beč, 1883 – Woodland Hills, California, 1972). Isprva crtač, zanimao se za tehničke izume pa je 1915. izumio i 1917. patentirao »rotoskop«, aparat koji omogućava reprodukciju igr. sekvenci kvadrat po kvadrat, a time i njihovo pretvaranje u crteže, što je bilo od dalekosežnog značenja za razvoj »miješanih žanrova«. Ugl. je surađivao s bratom Daveom (New York, 1894 – Hollywood, 1979). God. 1919. oni započinju rad na seriji Iz tintarnice, a 1921. osnivaju studio koji postaje drugi po važnosti u SAD-u (iza Disneyjeva). Serija je proslavila junaka klauna Koka kao prvu crtanofilmsku zvijezdu u povijesti animacije, a u radu im se pridružuju i drugi članovi obitelji te, uz animirane, proizvode i dok. i igr. filmove. U razdoblju 1930–39. rade na uspješnoj i popularnoj seriji s Betty Boop kao gl. likom, koja poslije dobiva i pratioca, psa Bimba. Svojom diskretnom seksualnošću Betty Boop je djelovala gotovo subverzivno među onodobnim benignim likovima, ugl. humaniziranim životinjama. Animirao ju je Grim Netwick, a isticala se i originalnim glasom (Mae Questel). Povjesničari animacije za najbolji film serije drže Minnie the Moocher (1932). God. 1933. studio počinje proizvoditi još jednu svjetski popularnu seriju, Mornar Popeye (do 1942). Osebujan lik mornara dizajnirao je 1929. za reklamne potrebe karikaturist Elzie Crisler, a u anketi iz 1935. Popeye je po popularnosti među djecom nadmašio čak i Mickeyja Mousea. Velik dio uspjeha pripada scenaristu i autoru »glasa« gl. lika Jacku Merceru. Serija se izdvajala dosjetljivim humorom i vizualnom ekspresivnošću (npr. Mornar Popeye susreće Sinbada pomorca, 1936; Popeye susreće Ali-Babu i 40 hajduka, 1937). Potkraj 1930-ih odlaze na Floridu, a 1939. prikazan je njihov dugometr. crt. film Guliverova putovanja, kao drugi u povijesti amer. filma (nakon → Snjeguljice i sedam patuljaka). Zbog komerc. neuspjeha njihova drugoga cjelovečernjeg filma Gospodin Stjenica ide u grad (1941), članovi obitelji se razilaze, posvećujući se do kraja života, s različitim uspjehom, vlastitim karijerama. Maxov sin Richard (1916-2006) režirao je oko 50 igr. filmova (npr. Bostonski davitelj, 1968; Zeleni soylent, 1973)

J. Marušić