Gigi

traži dalje ...

Gigi (1958), SAD, boja, 119min, MGM, pr.: Arthur Freed, r.: Vincente Minnelli, sc.: Alan Jay Lerner, prema Coletteinu romanu i kaz. adaptaciji Anite Loos, df.: Joseph Ruttenberg, glazba: André Previn, sgf.: Cecil Beaton, Preston Amos, William B. Horning, Henry Grace, F. Keogh Gleason, ul.: Leslie Caron (Gigi), Louis Jourdan (Gaston Lachaille), Maurice Chevalier (Honoré Lachaille), Hermione Gingold (gospođa Alvarez), Eva Gabor (Liane d’Exelmans), Jacques Bergerac (Sandomir), Isabel Jeans (teta Alicia), John Abbott (Manuel).

Pariz, poč. XX. st. Bonvivan Gaston Lachaille stječe status velikoga zavodnika nakon što se njegova ljubavnica pokušala ubiti. Kako mu život u visokom društvu postaje sve dosadniji, Gaston sve više boravi kod bivše ljubavnice svojeg ujaka Honoréa, gospođe Alvarez i njezine unuke, mlade i dražesne Gigi. Baka i njezina sestra Alicia odgajaju Gigi da postane rafinirana zavodnica. Gaston postane Gigin prvi zaštitnik, ali se ubrzo u nju zaljubi.

Jedan od posljednjih klas. mjuzikala i najveći komerc. uspjeh redatelja Minnellija, film je ujedno i jedan od vizualnih vrhunaca žanra pa smione kolorističke harmonije fotografije, scenografije i kostima u potpunosti dočaravaju ugođaj rafiniranog eskapizma i larpurlartističke estetike karakteristične i za razdoblje u kojemu se odvija fabula, tzv. belle epoque, na koju se referira i ambijentima (npr. restoran Maxim) te citatima i aluzijama na Boudinove i Seuratove pejsaže, kao i kaligrafske Semove karikature. Minnelli diskretno portretira emocionalnu nelagodu iza raskošne vizualne ljepote te spaja nostalgično-cinični duh predloška s romantičnim okvirom unutar kojeg ironizira društv. rituale udvaranja i muško-ženskih odnosa koncipiranih na elaboriranoj razmjeni seksualnih usluga i materijalne sigurnosti. U tom smislu, Gastonovo zaljubljivanje remeti postojeća pravila ponašanja pa okončavanje priče brakom upućuje na dodire s romantičnom, novom komedijom, iako na završetku obrasci »staroga«, moralno relativističkog društva, ostaju jednako vitalni. Film je nagrađen s 9 Oscara – za najbolji film, režiju, scenarij prema knjiž. djelu, kolor-fotografiju, scenografiju i kostime (Cecile Beaton), montažu (Adrianne Fazan), glazbu mjuzikla i pjesmu (stihovi A. J. Lerner, glazba Frederick Loewe).

B. Kragić

ilustracija
GIGI, V. Minnelli (Hermione Gingold i Isabel Jeans)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Gigi. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 2.5.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/gigi>.