Grad žalosti

Grad žalosti (Beiqing chengshi, 1989), Tajvan, boja, 157min, 3-H Films, r.: Hou Hsiao-hsien, sc.: Nien-Jen Wu, Tien-wen Chu, df.: Chen Huai-en, glazba: Tachikava Naoki, Zhang Hongzyi, ul.: Tony Leung (Wen-Ching), Wou Yi Fang (Hinoiei), Nakamura Ikuyo (Shizuko), Hsin Shu-fen, Li Tien-lu, Jack Gao.

Na Tajvanu od 1945 (kada je dotad jap. otok vraćen Kini) do 1949 (kad poražena kuomintanška vlada prelazi na otok i tamo uspostavlja svoju vlast) pripadnici jedne obitelji – stari otac, četvorica braće i njihove supruge prolaze kroz razne neprilike. Sinovi se vraćaju iz rata u kojemu su bili mobilizirani kao jap. državljani, Kinezi ih sumnjiče za kolaboraciju, a njihovi jap. znanci bježe. Na otoku izbijaju sukobi domaćih stanovnika i izbjeglica s kopna, nacionalisti zbog nereda uvode izvanredno stanje, a marksisti u brdima ustrojavaju gerilu. Najstariji od četvorice sinova nastoji se držati dalje od nemirne situacije, drugi poludi u ratu, treći ogluši, a četvrti postaje marksist.

Najpoznatiji film Houa Hsiao-hsiena, ujedno je i tipičan za njegov red. rad obilježen povezivanjem tradicije polit. filma i formalne rigoroznosti autora tzv. transcendentalnog stila, posebice Y. Ozua (dugi kadrovi-sekvence strogo statične kamere i pažljivo razrađene mizanscene). Iako je film polit. kronika jednog društva, redatelj izbjegava spektakularne prizore i usmjerava se na svakodnevnu rutinu, emoc. posljedice politike i prizore zatišja, gdje se bitna zbivanja doznaju retrospektivno. Unatoč takvoj narativnoj strategiji, dio kritike prigovarao je filmu prevlast polit. deskripcije nad dramom, što je redatelj korigirao u nekim kasnijim filmovima. Film je 1989. nagrađen Zlatnim lavom u Veneciji.

J. Pavičić