Guitry, Sacha

Guitry, Sacha, franc. redatelj, glumac i dramatičar (Sankt Peterburg, 1885 – Pariz, 1957). Sin kaz. glumca, isprva je i sam kaz. glumac, potom redatelj te pisac bulevarskih kaz. komada. Na filmu kontinuirano djeluje od 1935., kada režira svoj prvi igr. film Pasteur. Iako se u ekranizacijama vlastitih drama ugl. zadržavao u okvirima film. registriranja kaz. mizanscene, u pojedinim je djelima pokazao sklonost prema formalnim eksperimentima – Roman o varalici (1936) pripovijeda život naslovnog lika (sam G.) kroz seriju retrospekcija bez dijaloga, s redateljem kao naratorom koji izlaže izjave svih likova, dok u Krunskim biserima (1937) likovi komuniciraju na tri jezika (francuskom, engleskom i talijanskom), uz mnogobrojne verbalne igre. Nakon II.svj. rata umjetnički su mu najuspjeliji filmovi ozbiljnijeg duha od predratnih ostvarenja – Hromi đavao (1948), o Talleyrandu (sam G.), franc. ministru iz razdoblja revolucije i Napoleonove vladavine, koji je, zbog polit. prilagodljivosti, uspješno služio raznim režimima (što se tumačilo kao Guitryjevo opravdanje vlastitoga javnog djelovanja za njem. okupacije Francuske) i Otrov (1951), cinična komedija o muškarcu (M. Simon) koji otruje tiransku suprugu. Najveće komerc. uspjehe postiže pak ciklusom raskošnih pov. filmova, u kojima spaja sofisticirano ironiziranje pov. događaja s romantičarskim nac. impulsima – Kad bi Versailles pričao, Napoleon (oba 1954) i Kad bi Pariz pričao (1955).

B. Kragić