Gutíerrez Alea, Tomás

Gutíerrez Alea, Tomás, kub. redatelj (Havana, 1928 – Havana, 1996). Za studija prava u Havani počeo je 1947. snimati amat. filmove, potom polazio Centro Sperimentale di Cinematografia u Rimu. Po povratku na Kubu režira socijalnokritički kratkometr. film Taj i taj (1955), koji je cenzura zabranila. Nakon dolaska F. Castra na vlast, osniva 1959. Institut za film. umjetnost i industriju i režira dok. film Ova naša zemlja (1959), o vladinu planu agrarne reforme. U prvom cjelovečernjem igr. filmu, Priče iz revolucije (1961), neorealističkim stilom tematizira pobunu protiv diktature F. Batiste 1950-ih. Kao vodeći kub. redatelj režira potom niz filmova u kojima problematizira proturječja kub. društva. Uz alegorijske pov. filmove Kubanska borba protiv demona (1972) i Posljednja večera (1976), o pobuni robova potkraj XVIII.st., koja je predstavljena i kao metafora stalnog sukoba kršćanskog i afričkog naslijeđa u kub. kulturi, režira djela u kojima tematizira ostatke građanskog morala u postrevolucionarnoj Kubi upozoravajući i na proturječja Castrova sustava. To su satirične, crnohumorne komedije, u kojima se očituje utjecaj L. Buñuela – Dvanaest stolica (1962), kub. transpozicija romana Iljfa i Petrova, Smrt birokrata (1966), Preživjeli (1979), o aristokratskoj obitelji koja se revoluciji suprotstavlja kanibalizmom (čest motiv u latinoameričkim polit. filmovima) te drame Sjećanja na nerazvijenost (1968), o apolitičnom intelektualcu u ranim danima Castrove vlasti, i Do određene točke (1984), o mačizmu havanskih lučkih radnika. Kombinaciji polit. i seksualnih motiva vraća se i u Jagodama i čokoladi (1993), prvom kub. filmu nominiranom za Oscara za najbolji film na stranom jeziku, o odnosu naivna sljedbenika Castrove inačice komunizma i rezignirana homoseksualca, kritičara režima. Objavio je knjigu iz teorije filma Dijalektika gledatelja (1982).

B. Kragić