Ivančice

Ivančice (Sedmikrásky, 1966), Čehoslovačka, boja, 75 min, Československý film, r.: Věra Chytilová, sc.: V. Chytilová, Ester Krumbachová, Pavel Juráček, df.: Jaroslav Kučera, glazba: Jiří Suchý, ul.: Jítka Cerhová (Marija 1), Ivana Karbanová (Marija 2), Julius Albert, Jan Klusák.

Dvije djevojke, obje po imenu Marija, žive ne obazirući se na društv. konvencije i uživajući u provociranju okoline.

Jedan od najreprezentativnijih, ali i najneobičnijih filmova zlatnoga doba češ. filma 1960-ih. Dok su se u onodobnom društvu događale promjene u težnji prema »socijalizmu s ljudskim likom«, u kojemu bitno mjesto ima i sloboda pojedinca, Chytilová za svoje junakinje (obje istog imena) uzima već potpuno oslobođene djevojke (na način onodobne mladeži, ali ponajprije u zap. zemljama). One se ponašaju potpuno impulzivno, rušeći društv. norme i ne brinući se o posljedicama svojega ponašanja niti o reakcijama okoline, provocirajući, kradući i vrijeđajući s geslom: »Ako svijet sve uništava, uništavajmo i mi sve«. Kombinirajući postupke filma istine i eksperimentirajući s film. izrazom, od uporabe boje odn. spoja crno-bijelih, tintiranih i kolor scena, do rušenja dramaturških pravila (izmjena stilskih registara od ozbiljne priče prema burleski, povezivanje disparatnih prostora te prirodnih i mehaničkih pokreta glumica), uporabe realizirane metafore (tijela protagonistica počinju se u jednoj sceni razlomljavati odražavajući njihovu razlomljenost između proturječnih želja, društv. očekivanja i pravila) i dokidanja fabule, Chytilová efektno i neuobičajeno parodira motive rata i rada razmatrajući neke aktualne teme (etički relativizam, ciničnost, nasilnost). Ostvarenje na rubu burleske koje može oduševiti nizom vizualnih efekata i metafora, Ivančice istodobno dojmljivo iskazuju autoričin svjetonazor utemeljen na miješanju elemenata liberalizma, anarhizma i feminizma.

T. Kurelec