Ivens, Joris

Ivens, Joris (pr. ime Georg Henri Anton I.), niz. redatelj (Nijmegen, 1898 – Pariz, 1989). Unuk pionira fotografije i sin imućnog trgovca fotopapirom, 1911. s članovima obitelji snima amat. vestern Plamena strijela. Najprije student ekonomije u Rotterdamu, a od 1922. fotokemije u Berlinu, potom praktikant tvrtke Carl Zeiss u Jeni, gdje se kroz sudjelovanje u radničkim demonstracijama definitivno opredjeljuje za ljevicu. God. 1927. osniva jedan od prvih kinoklubova Filmliga. Nadahnjujući se konstrukcijom rasklopnog mosta, 1928. režira film Most, kojim stječe glas avangardnog autora, što potvrđuje impresionističkim filmom esejem Kiša (1929). Filmovima Zuidersko more (1930) i Nova zemlja (1934), o otimanju kopna moru, napušta avangardni pristup te unosi jak socijalnokritički naglasak. Zbog toga gubi pravo rada u domovini pa odlazi najprije u SSSR, potom u SAD i naposljetku u Španjolsku, gdje snima → Španjolsku zemlju. Od 1938. boravi u Kini, sprijateljuje se s Ču En-Lajem i režira, u suradnji s J. Fernom, 400 milijuna (1938), a 1940. ponovno u SAD-u režira Snagu i zemlju, da bi za II. svj. rata realizirao ratne dok. i propagandne filmove kao što su Naša ruska fronta (1941) i Upoznajte svojeg neprijatelja: Japan (1943). Nakon rata zadržava izrazito angažiran pristup pa 1946. režira film Indonezija zove, u kojemu podržava indonezijsku borbu za neovisnost, zbog čega mu je oduzeta niz. putovnica. Do pol. 1970-ih ugl. snima u novim državama koje se nastoje osloboditi kolonijalne prošlosti, zagovarajući socijalist. poredak i radničko zajedništvo: Pjesma rijeka (1954), o radničkoj solidarnosti u porječjima Mississippija, Nila, Yangtzea, Volge i Gangesa, Sutra u Nanguili (1960), o obnovi Malija, i Kuba, naoružani narod (1961), o postrevolucionarnoj Kubi, Nebo i zemlja (1965) i 17. paralela (1967), o Vijetnamu, a pol. 1970-ih ponovno u Kini realizira Kako je Yu-Kong premjestio planine (1975), monumentalan dok. projekt u 13 epizoda kojim ne obuhvaća samo noviju povijest zemlje, već se bavi i svakodnevicom – seljacima i radnicima i njihovom tradicijom, duhom i mentalitetom. I. je dokumentarist putnik, globalnog angažmana i nadahnuća, koji se nalazi na mjestima velikih svj. događanja i koji film smatra jednim od oružja u borbi za pravedniji svj. poredak. Ključna je ličnost angažiranog dokumentarizma sve do kraja 1970-ih. Objavio je autobiografiju Kamera i ja. Ostali važniji filmovi: Veliki valovi (1929), Mi gradimo (1929), Komsomolci (1931), Prve godine (1948), Mir će pobijediti rat (1951), Prije proljeća (1958), Rat 600 milijuna (1958), Italija nije siromašna zemlja (1959), Putna bilježnica (1960), U Valparaísu (1963), Mali cirkus (1963).

D. Marković