Izgubljeni vikend

Izgubljeni vikend (The Lost Weekend, 1945), SAD, c/b, 99min, Paramount, pr.: Charles Brackett, r.: Billy Wilder, sc.: Ch. Brackett, B. Wilder, prema romanu Charlesa Jacksona, df.: John F. Seitz, glazba: Miklos Rozsa, ul.: Ray Milland (Don Birman), Jane Wyman (Helen), Howard De Silva (Nat), Philip Terry (Wick Birman), Doris Dowling (Gloria).

Zbog alkoholizma pisac Don Birman u stalnom je sukobu s djevojkom Helen i bratom Wickom. Iako je s Wickom trebao otići na vikend, Don ostaje u gradu i opija se, a da bi mogao nastaviti uživati u svojem poroku, spreman je na brojne laži i prijevare, pa i na krađu. Završava u bolnici za alkoholičare, ali uspijeva pobjeći. Nakon tri dana opijanja počinje razmišljati i o samoubojstvu.

Karakteristično za redatelja, junak neprestano obmanjuje svoju okolinu, lažući bližnjima da je prestao piti te skrivajući svoju ovisnost. Wilder to naglašava već uvodnim kadrom u kojemu kamera – vožnjom kroz prozor – ulazi u stan gdje protagonist skriva bocu viskija, dok se njegov brat sprema na vikend. Problematizirajući alkoholizam bihevioristički, usredotočenjem na ponašanje protagonista, u dojmljivoj Millandovoj intepretaciji koja kombinira niz (proturječnih) osobina – šarmantnost, prijetvornost, očajanje, Wilder je njegovo stanje dočarao neoekspresionističkim vizualnim stilom – fotografijom niskoga ključa i velike dubinske oštrine, neobičnim rakursima, neravnomjernim kompozicijama, preuveličavanjem pojedinih predmeta, poput čaša i boca s viskijem, naposljetku i snimkama životinja kao ilustracijama junakovih alkoholnih priviđenja. Iako je distribucija filma bila nakratko odgođena (nakon što su proizvođači alkoholnih pića navodno ponudili Paramountu 5 milijuna dolara da uništi negative), film je osvojio 4 Oscara – za najbolji film, režiju, scenarij i gl. mušku ulogu, kao jedan od vrhunaca holivudskog bavljenja psihol. temama pol. 1940-ih.

B. Kragić