Jutkjevič, Sergej Josifovič

Jutkjevič, Sergej Josifovič, sovj. redatelj (Sankt Peterburg, 1904 – Moskva, 1985). Studirao slikarstvo, od 1921. surađuje u avangardnim kazalištima kao scenograf, a potom i redatelj (suosnivač umj. skupine FEKS). Na filmu od 1925. kao scenograf i pomoćnik režije, od 1928. kontinuirano režira djela koja se uklapaju u avangardna stremljenja sovj. filma pa u prvom zv. filmu Zlatna brda (1931) razrađeno kontrapunktira sliku i zvuk. Stilizacijske efekte napušta u djelu Protuplan (1932., suredatelj s F. M. Ermlerom), prototipom socijal. realizma i specifičnog sov. žanra tzv. proizvodnih filmova (o postignućima radnika u teškoj industriji). Potom se ugl. posvećuje vođenju film. studija u ondašnjem Lenjingradu; novi veći uspjeh postiže tek ekranizacijom Shakespeareove tragedije Otelo (1955), u kojemu naglašava motive ljubomore i lažnih optužbi pri čemu upućuje i na junakovo traganje za duhovnim mirom u okružju laži (što je tumačeno kao polit. komentar staljinizma, ali i varijacija Puškinova čitanja Otela kao tragedije o izgubljenoj pa pronađenoj vjeri u čovjeka). Film se odlikuje dojmljivim kolorističkim slikovnim kompozicijama koje naglašavaju bjelinu interijera. J. se potom okreće biografskim filmovima o V. I. Lenjinu, npr. Lenjin u Poljskoj (1966), zasnovanom na protagonistovu monologu, uz isključivanje glasova drugih glumaca, i Lenjin u Parizu (1981), dok s modernističkim tendencijama korespondira Predmet kratke priče (1969), elegični ljubavni film, u kojemu junakinjine (M. Vlady) emocije izlaže asocijativnim fabuliranjem.

B. Kragić