Kes

Kes (1969), Vel. Britanija, boja, 110 min, Kestrel Films/Woodfall, r.: Ken Loach, sc.: K. Loach, Tony Garnett, Barry Hines, prema Hinesovu romanu, df.: Chris Menges, glazba: John Cameron, ul.: David Bradley (Billy Casper), Freddie Fletcher (Jud Casper), Lynne Perrie (gospođa Casper), Colin Welland (Farthing), Brian Glover (Sugden), Bob Bowes (Gryce).

Četrnaestogodišnji Billy Casper živi u siromašnu rudarskom gradu na sjeveru Engleske. Loš učenik i slabo socijaliziran, Billy jednoga dana nađe mlada sokola o kojemu se počne brinuti i trenirati ga. To mu zanimanje pruža samoispunjenje, a jedan od njegovih učitelja, Farthing, uviđa dječakovu inteligenciju i senzibilnost.

Snimljen na autentičnim lokacijama (grad Barnsley) i na sjevernoengleskom (jorkširskom) dijalektu, pa stoga vrhunski primjer redateljeva naturalističkog prosedea (čiji je najvidljiviji iskaz neuljepšana fotografija), film je ujedno svojevrstan katalog Loachovih karakterističnih motiva – sklonosti prikazu depresivnih, siromašnih radničkih ambijenata te rigidnosti i konformizma tradicionalnih društv. institucija (obitelj, škola). U brizi o sokolu dječak pronalazi duhovno samoispunjenje, osobni identitet i smisao egzistencije pa scene sokolova leta poetski simboliziraju slobodu i mogućnost protagonistova nadvladavanja ograničenja okružja. Stoga tragičan završetak (dječakov stariji brat u ljutnji ubije pticu) funkcionira kao simbol dominacije društv. stvarnosti (siromaštvo, gnjev pripadnika nižih slojeva zbog nemoći popravljanja svojega statusa) nad snovima, odražavajući i redateljevu nesklonost sentimentalizmu.

B. Kragić