Kieślowski, Krzysztof

Kieślowski, Krzysztof, polj. redatelj (Varšava, 1941 – Varšava, 1996). Diplomirao 1969. na visokoj film. školi u Łódźu te se već u prvoj pol. 1970-ih afirmira kao jedan od vodećih polj. dokumentarista s nizom međunar. nagrada. Istodobno režira i zapažene tv filmove, među kojima je najznačajniji Osoblje (1975), nagrađen gl. nagradom u Mannheimu, o mladiću zaposlenom u radionici kostima za operu koji iza blještavila kaz. iluzija sagledava sve teškoće polj. društva. Iskustvo dokumentarista koji izbjegava reportažni pristup i nastoji film. jezikom otkriti srž problema spaja se tu sa zrelošću u oblikovanju karaktera i vođenju glumaca. Kao značajan redatelj igr. filmova potpuno se dokazuje Kinoamaterom (1979), u kojemu povezanost dokumentarizma i fikcije obogaćuje i odnosom prema film. snimanju, jer protagonist kupuje kameru da bi snimao svoje dijete, ali kroz nju na nov način otkriva i svijet oko sebe. U razdoblju autoritarnog vojno-partijskog režima 1980-ih nastoji svoje kritičko mišljenje i jasne moralne stavove, utemeljene na duboku katol. osjećanju svijeta, iskazati uvodeći mnogo više fikcijskih elemenata i naglašenih, virtuoznih red. postupaka, vjerojatno i da bi izbjegao cenzuru, što mu ipak nije uspjelo s vrlo zanimljivom Slučajnošću (1982), omnibusom od triju priča o istom mladom čovjeku koji trči za vlakom što upravo kreće. Ovisno o tome hoće li stići na vlak i koga će u njemu sresti, on postaje student, pripadnik Solidarnosti ili tajne policije. Osim što dojmljivo pokazuje kako protagonist ne može po svojoj želji oblikovati vlastitu sudbinu u totalitarnom poretku Poljske u vrijeme izvanrednog stanja, K. daje i pronicav uvid u to kako slučajnosti i naizgled nevažni kontakti određuju život svakog pojedinca, temu koju je vrlo složeno razradio 1990-ih, u svojim međunarodno iznimno uspješnim filmovima iz trilogije → Tri boje: bijelo, crveno, plavo. No, ipak, čak i unatoč činjenici što većina kritičara drži televiziju inferiornom filmu, njegova tv serija od 10 jednosatnih epizoda Dekalog (1987–88), koja poticaj nalazi u deset Božjih zapovijedi, jedan je od najznačajnijih film. događaja posljednje četvrtine XX. st. Bitna pitanja etike, morala i čovjekova postojanja K. tu razrađuje vrlo kompleksno na primjerima originalnih individualnih priča, efektno filmski uobličenih gotovo asketskim, minimalističkim, ali minuciozno razrađenim red. postupkom. Dvije od tih epizoda autor je proširio i u vrlo uspjelo cjelovečernje filmove: → Kratki film o ubijanju i Kratki film o ljubavi (1988). Ostali važniji filmovi: (dok.): Bio sam vojnik (1970), Sedam žena različite dobi (1978), S gledišta noćnog čuvara (1978); (televizijski igr.): Prva ljubav (1974), Mir (1976); (igr.): Ožiljak (1976), Bez svršetka (1984), Veronikin dvostruki život (1991).

T. Kurelec