klasični stil

klasični stil, stilski smjer obilježen nizom implicitnih norma. Prvo je uvjerenje da postoje univerzalne teme važne svakom gledatelju (tzv. vječne teme) te univerzalan način njihova zamjećivanja i shvaćanja (psihol. univerzalije) posljedica čega je zanimanje za priču (predočavanje intrigantnih zbivanja). Potom uvjerenje kako je zadatak filma da maksimalno usmjeruje i olakšava pozornost prema prizornim sadržajima, zbog čega se razvijaju tzv. nevidljivi postupci i što obavjesnije vizualizacije (pregledno-analitičko kadriranje i raskadriranje scena), te da pridonese emotivnoj uvučenosti gledatelja u prizorna zbivanja (otuda zaokupljenost narativnom retoričnošću), a na izlagački maksimalno pregledan način, prihvatljiv većini gledatelja (otuda populizam tog stila; populistički film). Klas. se stil počeo oblikovati pol. 1910-ih, a prevladavao je od 1920. do 1960., ne samo u igr. filmu, nego i u animaciji (klas. ili holivudska animacija) i u dok. filmu (R. Flaherty, J. Grierson).

H. Turković