Kobayashi, Masaki

Kobayashi, Masaki, jap. redatelj i scenarist (Otaru, 1916 – Tokio, 1996). Studirao filozofiju i umjetnost, 1941. počeo se baviti filmom, 1942. mobiliziran, po završetku rata vraća se filmu i postaje asistent K. Kinoshite. Prvo mu je red. ostvarenje obiteljska melodrama Mladost mojih sinova (1952), dok sljedećim filmom, Soba debelih zidova (1953), tri godine zabranjenim za prikazivanje, kritički prikazuje opresiju nad ratnim zarobljenicima. Izrazit individualist izraženih moralnih nagnuća, K. je u većem dijelu opusa tematizirao stradanja istinoljubivih, tankoćutnih i nemoćnih pojedinaca izloženih represivnom djelovanju rigidnih društv. struktura. U trilogiji Ljudsko stanje (Nema veće ljubavi i Put u vječnost, oba 1959., te Vojnikova molitva, 1961), prema romanu J. Gomikawe, naturalistički beskompromisno prikazuje ratnu kalvariju dobronamjerna pacifista (današnja kritika prepoznaje utjecaje na S. Kubricka i G. A. Romera), a u filmovima Sepuku (1962., specijalna nagrada žirija u Cannesu), prema romanu Y. Takiguchija, i Pobuna (1967), prema romanu Sh. Endoa, bespoštednoj kritici izlaže samurajski kodeks bushido i feudalne običaje, referirajući se na okoštali i licemjerni konzervativizam suvr. jap. društva. Strašne priče (1964., specijalna nagrada žirija u Cannesu), omnibus sastavljen od četiriju tradicionalnih jap. fantastičnih priča u obradi L. Hearna, svojom artificijelnom stilizacijom nekarakteristične su za redateljev opus, a današnja kritika tumači ih kao metatekstualno djelo. Vrstan stilist, majstor kompozicije kadra, detalja i širokog platna, intrigantan pripovjedač (lucidna uporaba retrospekcija), emocionalno angažiran moralist, K. je društvenokritički najsmjeliji i, uz A. Kurosawu i K. Shinda, najvažniji jap. redatelj prvoga poslijeratnog naraštaja. Ostali važniji filmovi: Crna rijeka (1957), Mladost Japana (1968), Fosili (1975., i tv serija), Tokijski proces (1984., dugometr., dok.).

D. Radić