Man Ray

Man Ray (pr. ime Emmanuel Rabinovich Rudnitsky), američko-franc. fotograf, film. autor i slikar (Philadelphia, 1890 – Pariz, 1976). Od 1897. u New Yorku. Odbio stipendiju za studij arhitekture želeći se što prije posvetiti umj. radu; 1916. s M. Duchampom i W. Arensbergom osniva avangardističko Društvo nezavisnih umjetnika. Nakon neuspjela pokušaja izdavanja časopisa New York Dada, 1921. odlazi s Duchampom u Pariz i pridružuje se tamošnjim dadaistima. Izdržava se portretnom i modnom fotografijom, a velik odjek postiže rayografima, fotografijama nastalim bez fotoaparata, izravnim eksponiranjem objekata na fotogr. papiru. Još veći uspjeh ostvario je solarizacijom – djelomičnim osvjetljavanjem negativa tijekom razvijanja, čime je dobivao zanimljive fotogr. efekte. U međuvremenu se posvećuje filmu te 1923., koristeći se tehnikom rayografa (posipajući sol, papar, pribadače po negativu) i dvostruke ekspozicije te kombinirajući prizore u pozitivu i negativu, s (erotskim) aluzijama na slikarstvo impresionizma, realizira glasovit dadaistički film Povratak razumu. Uslijedili su fotografski izrazito izražajni i montažno diskontinuirani (pro)nadrealistički uradci Emak Bakia (1926), Zvijezda mora (1928., prema pjesmi R. Desnosa) i Misterij dvorca Kocka (1929., prema stihu S. Mallarméa). S M. Allégretom asistirao je M. Duchampu na Anemičnom filmu (1926), ironičnom i seksualno provokativnom osvrtu na poetiku apstraktnog filma, uz suradnju A. Bretona i P. Eluarda režirao je Pokušaj simulacije kinematografskog delirija (1935., nedovršen), te epizodu omnibusa Snovi što se mogu kupiti novcem (1944–47) H. Richtera. Jedan je od najizrazitijih fotogr. i film. pustolova (odbijao je odrednicu eksperimentatora, jer ju je smatrao znanstvenom, a ne umjetničkom) te ključnih autora tzv. pov. avangarde (osobito zainteresiran za erotsko). Objavio je autobiografiju Autoportret (1963) u kojoj kao presudne odrednice svoje umjetnosti ističe slobodu i užitak.

D. Radić