Mancini, Henry

Mancini, Henry, amer. skladatelj, dirigent i orkestrator (Cleveland, Ohio, 1924 – Los Angeles, 1994) Studirao glasovir, dirigiranje i kompoziciju na Julliard School of Music u New Yorku, usavršavao se kod M. Castelnuova Tedesca i E. Křeneka. Glazb. karijeru započeo kao pijanist i aranžer orkestra G. Millera. Privukavši pozornost J. Gershensona, glazb. ravnatelja studija Universal, 1951. postaje jedan od studijskih skladatelja kao i aranžer glazbe za filmove Priča o Glennu Milleru (A. Mann, 1954) i Priča o Bennyju Goodmanu (V. Davies, 1955), te 1952–58. sklada ili aranžira glazbu za stotinjak Universalovih filmova, među kojima je posebno zamijećena njegova partitura → Dodira zla. Od 1958. sklada za tv seriju Peter Gunn B. Edwardsa, čija jazz tema postaje prva u nizu antologijskih melodija koje je skladao. Tom serijom započinje dugotrajnu suradnju s Edwardsom; široku popularnost i status klasika film. glazbe stekle su partiture filmova Doručak kod Tiffanyja (1961., Oscar za najbolju partituru i najbolju pjesmu – Moon River), Dani ruža i vina (1962., Oscar za najbolju pjesmu), Pink Panther (1964), jedna od najpoznatijih film. tema uopće (izvedena na saksofonu), Špijunka Darling Lily (1970), Victor/Victoria (1982., Oscar za najbolju adaptiranu partituru). Istaknuo se i glazbom tv serije Ptice umiru pjevajući (D. Duke, 1982). Ostali važniji filmovi: Hatari! (H. Hawks, 1962), Šarada (S. Donen, 1964), Pucanj u tami (B. Edwards, 1964), Sama u tami (T. Young, 1967), Zabava (B. Edwards, 1968), Povratak Pinka Panthera (B. Edwards, 1974), Pink Panther ponovno napada (B. Edwards, 1976), Osveta Pinka Panthera (B. Edwards, 1978), Desetka (B. Edwards, 1979), Pasji sinovi (B. Edwards, 1981), Staklena menažerija (P. Newman, 1987).

I. Paulus