Manon

traži dalje ...

Manon (1948), Francuska, c/b, 96 min, Alcina, r.: Henri-Georges Clouzot, sc.: H.-G. Clouzot, Jules Ferry, prema romanu Abbé Prévosta, df.: Armand Thirard, glazba: Paul Misraki, ul.: Cécile Aubry (Manon Lescaut), Michel Auclair (Robert Desgrieux), Serge Reggiani (Léon Lescaut), Gabrielle Dorziat (gospođa Agnčs), Raymond Souplex.

Nakon savezničkog iskrcavanja u Normandiji, Robert Desgrieux, borac pokreta otpora, spašava od linča Manon, djevojku optuženu za suradnju s Nijemcima. Oni se zaljubljuju i odlaze živjeti u Pariz. Zbog Manoninih prohtjeva, Robert se pridružuje njezinu bratu Léonu u špekulacijama na crnom tržištu. Doznavši da se Manon prostituira, Robert ubija Léona, a potom bježi. Na brodu za Palestinu pridružuje mu se Manon. Nakon iskrcavanja napadnu ih beduini.

Modernizirana verzija Prévostova romana iz XVIII. st. zanimljiva je zbog uspjele evokacije razdoblja neposredno nakon završetka II. svj. rata, posebice ozračja rastućega moralnoga relativizma kojim korespondira s djelima amer. film noira. Usprkos sporadičnim melodramatičnim efektima (završna scena Manonine smrti), film obilježava narativna vještina (priča je ugl. ispripovijedana retrospekcijama) i precizna, dijelom i cinična, analiza ljudskih mana kojom podsjeća na ranije redateljeve filmove → Gavran i Quai des Orfèvres (1947). Tumačen, ugl. zbog utjecaja predloška, i kao dio franc. umj. tradicije posvećene motivu lude ljubavi (amour fou), film je dobio gl. nagradu (Lav sv. Marka) u Veneciji.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Manon. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 20.5.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/manon>.