Međučin

traži dalje ...

Međučin (Entr’acte, 1924), Francuska, c/b, nijemi, 22 min, Rolf de Maré, r.: René Clair, sc. i sgf.: Francis Picabia, df.: Jimmy Berliet, glazba: Erik Satie, ul.: Jean Borlin, Man Ray, Marcel Duchamp, Inge Fries, Erik Satie, F. Picabia, Marcel Achard, Georges Auric.

Serija vizualnih gegova koji završavaju burlesknom scenom pogreba.

Snimljen radi prikazivanja za stanke pri izvedbi baleta Prekinuta predstava u Théâtre des Champs-Elysées, M. je djelo proisteklo iz duha franc. avangarde. Autor baleta F. Picabia ujedno je napisao scenarističku podlogu filma, a skladatelj glazbe za balet, E. Satie, skladao je i prateću glazbu za film. Film je blizak konceptu čistoga filma, avangardističkoga pravca oslonjena na ritmičku orkestraciju vizualnoga. Ironizirajući građanske običaje, iznosi slijed nadrealnih prizora (npr. šahovski meč prekinut izlijevanjem vode na šahiste, pogrebna povorka na čelu s devom koja počinje usporenim pokretom, a završava kao potjera) lišenih klas. narativne logike, ali i psihoanalitičkih značenja. Clair je djelu, katkad označavanom dadaističkim filmom, pridodao posvete G. Méličsu i filmovima potjere tvrtke Pathé, te ga oblikovao isključivo radi izazivanja smijeha (a ne šoka), čime se razlikuje od drugoga najpoznatijeg djela pov. avangarde → Andaluzijskog psa.

ilustracija
MEĐUČIN, R. Clair

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Međučin. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 17.4.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/medjucin>.