Mekas, Jonas

Mekas, Jonas, amer. redatelj litavskog podrijetla (Semeniskjaj, 1922–2019). U SAD-u od 1949., uključuje se u tzv. njujorški underground, supokretač je avangardnog časopisa Film Culture i suosnivač Film-Makers’ Cooperative (1962) te osnivač kinoteke Anthology Film Archive (1970). Režira od poč. 1950-ih, poslije se ističe intimističkim filmovima, npr. Dnevnici, bilješke i skice (Walden) (1969), Uspomene na Litvu (1972) i Bilješke za Jeromea (1978) a, uz P. A. Sitneya, postaje i jedan od ključnih poetičara amer. nezavisnog filma. Ostali važniji filmovi: Velika ulica (1953), Tajna strast Salvadora Dalija (1962), Izgubljen, izgubljen, izgubljen (1976), Raj, još neizgubljen ili Oonina treća godina (1980), Stoji u pustinji brojeći sekunde svojega života (1986), Autoportret (1990), Dok sam se kretao naprijed povremeno bih vidio kratki tračak ljepote (2002). Njegov brat Adolfas (Semeniskjaj, 1925–2011) također je sudjelovao u pokretanju Film Culturea, bio je montažer, glumac i asistent redatelja na Jonasovim ranim filmovima, npr. Topovi od drveća (1961), dok su na filmu Zatvor (1964), ekranizaciji kaz. predstave grupe Living theatre, obojica potpisani kao suredatelji. Samostalno je najveći uspjeh postigao filmom Aleluja za planine (1963), uspoređivanim s → Prošle godine u Marienbadu. Junaci Jack i Leo, neuspješni udvarači istoj ženi Vere, odlaze na izlet i prisjećaju se prošlosti, a složen vremenski raspored prikazanih scena (i procjenu njihove vjerodostojnosti) otežava to što Veru glume dvije glumice, ovisno o tome pripada li retrospekcija Jacku ili Leu. I kasniji mu se filmovi odlikuju intimističkim temama (npr. Zimski cvijet, 1967; Povratak kući, 1973), a većina ostvarenja obojice redatelja teško je odredive rodovske pripadnosti – sadržavaju strukture i dok. i eksp. i igr. filma.