Mészáros, Márta
traži dalje ...Mészáros, Márta, mađ. redateljica i scenaristica (Budimpešta, 1931). Kći kipara Lászla M., s obitelji 1936. odlazi u SSSR, gdje diplomira režiju na moskovskoj film. školi VGIK, potom radi u rumunjskim film. studijima (1956–59). Po povratku u Mađarsku do 1968. režira tridesetak obrazovnih, znanstvenopopularnih i dok. filmova (kakvima se povremeno vraća i poslije, npr. Ave Maria, 1986., o ženama izbjeglicama). Igr. prvijencom Sunce je zašlo (1968), o djevojci iz sirotišta koja traži svoju biološku majku, najavljuje temeljne stilske i tematske značajke svojih daljnjih filmova: zaokupljenost situacijom žene u suvr. društvu, s naglaskom na diskretnoj analizi intimnih stanja i otvorenim završecima, i realist. prosede zasnovan na bliženju film. i realnog trajanja te kombiniran sa sporadičnim autorskim komentarima i oslanjanjem na krupne planove junakinja i detalje njihovih tijela. Takve preokupacije razvija u Mjesečevu dvorištu (1969), o susretu sredovječne alkoholičarke i zaručnice njezina sina, Ne plačite, lijepe djevojke! (1970), o ljubavnoj vezi gradskog glazbenika i seoske djevojke, i Oslobođenje (1973), o mladoj radnici i njezinu zaručniku studentu koji nastoje očuvati vezu usprkos protivljenju svojih roditelja te ih dovodi do vrhunca u Usvojenju (1975., Zlatni medvjed u Berlinu), o sredovječnoj ženi koja se sprijateljuje s mladom djevojkom i duhovno je »usvaja«, u kojemu složeni razvoj emocionalnih odnosa protagonistica ilustrira fluidnim vizualnim stilom (izdvaja se sekvenca zasnovana na izmjeni detalja ženskih ruku). I u daljnjim djelima usredotočava se na žene suočene s egzistencijalnim odlukama, a koje teže za emancipacijom, uz čest motiv odnosa majki i kćeri odn. starijih i mlađih žena. Devet mjeseci (1976) njezino je prvo ostvarenje u boji, o radnici koja zatrudnjuje sa svojim ljubavnikom inženjerom, kojega pak napušta njegova, također trudna supruga, a film Njih dvije (1977), o odnosu dviju žena u bračnim krizama, sredovječne direktorice doma za mlade radnice i štićenice doma, sadrži i izrazito lirične vizualne fragmente, kao i sljedeće ostvarenje Kao kod kuće (1978), o vezi intelektualca i tinejdžerke, u kojemu iz ženske perspektive analizira mušku psihu. Potragu za majkom (i ocem) kao, po vlastitoj izjavi, ključnim točkama svojega životnog iskustva, što je alegorijski preokrenula u filmu Majki i kćeri (1981), o ženi koja u Parizu i Budimpešti traži kćer nestalu za mađ. ustanka 1956., razvija u seriji fikcionaliziranih autobiografija: Dnevnik mojoj djeci (1982., specijalna nagrada u Cannesu 1984), Dnevnik mojim ljubavima (1987), Dnevnik mojim roditeljima (1991) i Posljednji dnevnik (2000), u kojima nijansiranom vizualnom (u prva dva crno-bijelom) teksturom i sve složenijom pripovjednom samosviješću upozorava na iskupiteljsku moć samog pripovijedanja odn. fikcije (i filma kao njezine metafore).
B. Kragić
članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.
Mészáros, Márta. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 18.2.2025. <https://film.lzmk.hr/clanak/meszaros-marta>.