Mirila

traži dalje ...

Mirila (1997), Hrvatska, boja, 22 min, HRT, r. i sc.: Vlado Zrnić, df.: Boris Poljak, tonski snimatelj: Milan Bukovac, montaža: Vesna Lažeta.

Dok. film o Josipu i Mariji Ramić, staromu bračnom paru koji živi u nac. parku Paklenici, daleko od civilizacije, ali u skladu s prekrasnim okolišem koji ih okružuje. Naslov filma označava kamena počivališta za mrtvace uz koje su se odmarali ljudi koji su njihova tijela nosili u Starigrad na sahranu.

Film vrlo rijetkih, sporadičnih izjava Josipa Ramića, te iznimnih vizualnih i auditivnih odlika, prati Ramića u njegovu sporom, ali sigurnom penjanju s natovarenim magarcima iz Starigrada do njegove kuće u Paklenici. Taj put montažno-ritmički dijele detalji prirode čiji su šumovi dominantni na razini zvučnog zapisa. Djelomice flahertyjevskog ugođaja, film V. Zrnića (1959) je nagrađen Velikom nagradom 6. Dana hrvatskog filma i nagradom kritičara »Oktavijan« za najbolji kratkometr. dok. film. Zbog izrazitih stilizacija (ekstremni planovi, kutovi i duljine kadrova) očit je utjecaj poetike eksperimentalnog filma, kojim se Zrnić s uspjehom bavi.

D. Marković

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Mirila. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 19.6.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/mirila>.