Mullholland Drive

Mullholland Drive (2001), Francuska/ SAD, boja, 100 min, Asymmetrical/Imagine/Canal+/Les Films Alain Sarde/Picture Factory/Touchstone, r. i sc.: David Lynch, df.: Peter Deming, glazba: Angelo Badalamenti, David Lynch, John Neff, Roy Orbison, Joe Melson, ul.: Naomi Watts (Betty Elms/Diane Selwyn), Laura Elena Harding (Rita/Camilla Rhodes), Justin Theroux (Adam Kesher), Ann Miller (Coco Lenoix), Dan Hedaya (Vincenzo Castiglione), Michael J. Anderson (G. Roque), Rebekah Del Rio (La llorona de Los Angeles).

Složenim izmjenama i pretapanjima identiteta isprepleću se sudbine mlade glumice Betty Elms, koja dolazi u Hollywood u potrazi za slavom, nepoznate žene koja nakon automobilske nesreće i pokušaja ubojstva pati od amnezije i s film. plakata uzima ime Rita, redatelja Adama Keshera, koji ima problema s gl. glumicom i financijašima svojega filma, film. zvijezde s mafijaškim vezama Camille Rhodes i njezine nesretne ljubavnice Diane Selwyn.

Početna sekvenca, kolaž umetnutih plesača i zadivljenih lica, prelazi u prikaz žene koja spava i teško diše, pridajući zbivanjima koja slijede mehanizam asocijativnih veza sna, a ne kauzalne logike svakodnevice. Spiralna struktura u kojoj se svaka od fabularnih linija i pripovjednih razina može tumačiti kao »san« u odnosu na »stvarnost« drugih, razvija i varira osnovnu situaciju: protagonistica se nalazi usred zapleta koji pokušava dokučiti. Paradigmatski nizovi glumica, redatelja i audicija i drugih općih mjesta filma o filmu sintagmatski se izjednačuju s raznim drugim oblicima pristupa igranju uloga i nadziranja izvedbe, u rasponu od mitoloških figura, kao što je lik iz hispanskog folklora zvan la llorona, opsjenarskih trikova kabaretskih zabavljača i pjevanja uz snimku, do prostitucije i mafijaškog poslovanja. Niz udvajanja i zamjena mjesta, provizornih i stvarnih, predočuje problem identiteta i značenja kao pitanje imenovanja i tumačenja upozoravajući na nužnost neprestanog promišljanja svih predočenih značenjskih veza: tajanstvena plava kutija može poprimiti razna značenja kao što glumica može igrati razne uloge, spuštanje glave na jastuk može biti uvod u snove o slavi ili u noćne more frustracija i trauma. Dok međusobna nesumjerljivost predočenih fikcionalnih realnosti upućuje na njihovu artificijelnost, brojni signali, poput prelaženja dijegetičkih granica, upućuju na potrebu i mogućnost interpretativnog razrješenja, pretvarajući prikazano u imaginarni prikaz stvarnosti u kojemu elementi zadobivaju značenja u odnosu na druge elemente unutar cjeline.

T. Brlek