Nedjelja na selu

Nedjelja na selu (Un dimanche à la campagne, 1984), Francuska, boja, 94 min, Sara/A2/ Little Bear, r.: Bertrand Tavernier, sc.: B. Tavernier, Colo Tavernier, prema noveli Pierrea Bosta, df.: Bruno de Keyzer, glazba: Gabriel Fauré, ul.: Louis Ducreux (Ladmiral), Michel Aumont (Gonzague), Sabine Azéma (Irène), Geneviève Mnich (Marie-Thérese), Monique Chaumette (Mercedes), Thomas Duval, Claude Winter.

Ostarjeli slikar Ladmiral kreće dočekati sina Gonzaguea i njegovu obitelj na željezničku postaju, ali kako mu je korak sve sporiji, loše je procijenio vrijeme i susreće ih prije. Ladmiral ne voli pretjerano nevjestu, no svjestan je i sinovih ograničenja. Dok slikar počiva u naslonjaču, stiže i njegova šarmantna i komunikativna, no nesređena kći Irène.

Unatoč modernističkoj psihol. razradi običnih događaja te nelinearnoj vremenskoj strukturi (s pojavljivanjem sadržaja iz dvije vremenske razine u istom prizoru), u ovom filmu vrhunske fotografije, s obiljem svjetla te nekoliko dojmljivih kadrova u kojima preteže tama, tečnog izlagačkog ritma i suptilne glume prevladava dojam sklada i ljepote, a ne osjećaj eksperimentiranja percepcijom i krajnjim mogućnostima forme. Jedan od najkomentiranijih postupaka ove, ugođajem iznimno bogate studije karaktera, s likovima u unutarnjem konfliktu želja i mogućnosti svakako je tzv. sveznajući komentar, glas koji upravlja pripovijedanjem, a ne pripada nijednom liku. Ladmiral je nesumnjivo junak filma; on ostale likove dočekuje i ispraća, o njegovim mislima čujemo najzanimljivije komentare, a sveznajuću pripovjednu perspektivu osnažuje obilje autorskih kadrova, u kojima je predočen čak i budući događaj starčeve smrti. Uspoređivan s impresionističkim slikama, a navodno nadahnut i obojenim filmovima braće Lumière, film je zbog ikonografije, dinamične kamere, prikaza obiteljskih rituala i snažne ugođajnosti uspoređivan i s »ladanjskim« aspektom filmova J. Renoira (→ Izlet; → Pravilo igre; Doručak na travi, 1960). Suptilnost interakcije likova usporediva je s filmovima E. Rohmera, a zbog slojevitosti karakterizacije i stilske raskoši djelo se može uspoređivati i s Proustovim romanesknim ciklusom. Tavernier je osvojio nagradu za režiju u Cannesu.

N. Gilić