Nevini

Nevini (The Innocents, 1961), Vel. Britanija, c/b, 99 min, 20th Century Fox/Achilles, r.: Jack Clayton, sc.: William Archibald, Truman Capote, prema romanu Okretaj zavrtnja Henryja Jamesa, df.: Freddie Francis, glazba: Georges Auric, ul.: Deborah Kerr (gospođica Giddens), Martin Stephens (Miles), Pamela Franklin (Flora), Megs Jenkins (gospođa Grose), Michael Redgrave (ujak), Peter Wyngarde (Peter Quint), Cytie Jessuo (gospođica Jessel).

Gospođica Giddens prihvaća službu guvernante Milesa i Flore, djece preminulih roditelja. Ubrzo zamjećuje njihovo neobično ponašanje odn. vezanost za dvoje umrlih – njezinu prethodnicu, gospođicu Jessel i vrtlara Petera Quinta, par koji je sablaznio okolinu svojom raskalašenoću te po mišljenju gazdarice i ujaka perverzno utjecao na djecu. Kako ponašanje djece postaje sve indikativnije, strah zbog neobjašnjive nazočnosti umrlih prelazi na gospođicu Giddens.

Ekranizacija slavnoga Jamesova kratkog romana iz 1896., osuvremenjenog pokušaja obnove gotskog romana, N. je film strave, »horor tragedija«, djelo sugestivno dočaranog ugođaja jeze – ostvarenog ponajprije vrsnom tmurnom fotografijom, sporijim tempom radnje i proživljenom glumom D. Kerr, ali i neotkrivanjem identiteta užasavajućeg, čime je žanr doveo do granice njegove poetike. Isprva film nije dobio pozitivnije kritike, jer je redatelj J. Clayton (1921–1995) njime odstupio od linije tada favoriziranog brit. soc. realizma (kojemu pripada njegov najveći uspjeh – Soba na vrhu, 1959), a nije mogao ni komercijalno konkurirati hororima tvrtke Hammer. Poslije je film prevrednovan, pa se uz → Psiho i filmove R. Polanskog smatra začetkom trenda odvajanja žanra od romantičarske ikonografije i dotadašnje tipologije. Kao i u romanu, izvor dramatičnosti zbivanja nije toliko u pojavama koliko u podsvijesti likova (tzv. pounutreni horor) pa su Nevini daleki preteča filmova poput Šestog čula (M. Night Shyamalan, 1999) i Uljeza (A. Amenábar, 2001). Sam je roman nekoliko puta ekraniziran i transponiran (npr. Noćni posjetitelji M. Winnera, 1971., u kojima se priča pretpovijest zbivanja u romanu).

A. Peterlić