Olimpija

Olimpija (Olympia, 1938), Njemačka, c/b, 225 min (I. dio: Svečanost naroda/Fest der Völker, 118 min; II. dio: Svečanost ljepote/Fest der Schönheit, 107 min), Olympia Film/Tobis/Međunar. olimpijski odbor, r. i montaža: Leni Riefenstahl, df.: Wilfried Basse, Werner Bundhausen, Leo De Lafrue, Walter Frenz, Hans Karl Gottschalk, Willy Hameister, Walter Hege, Carl Junghans, Albert Kling, Ernst Konstman, Guzzi Lantschner, Otto Lantschner, Kurt Neubert, Erich Nitzchmann, Hans Scheib, Hugo O. Schulze, Karoly Vass, Willy Zielke, Andor von Barsy, Franz von Friedl, Heinz von Jaworsky, Hugo von Kaweczynski, Alexander von Lagorio, glazba: Herbert Windt, Walter Gronostay, Richard Strauss.

Dok. film o XI. Olimpijskim igrama u Berlinu 1936., snimljen je na više od 500 000 m materijala, a montiran više od 18 mjeseci. Samom snimanju prethodile su velike pripreme, a u finalnu verziju ušli su snimci 23 snimatelja. Osim uvodnog dijela u kojemu se prati paljenje olimpijske vatre u Grčkoj te početnih kadrova torza športaša koji su izravna asocijacija na ideale tjelesne ljepote klas. Grčke, cijeli film posvećen je natjecanjima u Berlinu. Planiran je vrlo pažljivo kako bi optimalno bio iskorišten svaki kut i položaj kamere, ali i njezino kretanje. Kamere su bile montirane na gotovo svaki tip prijevoznog sredstva: automobile, kamione, balone, zrakoplove, brodove i čamce, željeznicu, a najznačajniju inovaciju čine podvodne snimke skakača u vodu. Sam skok snimljen je u jednom kadru: snimatelj bi početak skoka snimao s površine vode, a zatim bi s kamerom smještenom u specijalnom kućištu zaranjao sinkrono s natjecateljem. Inovativna je također uporaba teleobjektiva, ali i kontinuiranog korištenja usporenog pokreta, kao i montaža skokova u kojoj je L. Riefenstahl izbjegavala klimaks skoka pa je gledatelj gubio prostornu orijentaciju, a tijelo je izgledalo kao da lebdi, pri čemu je takav dojam pojačavalo uzastopno ponavljanje takvih kadrova različitih natjecatelja. Film se bavi i dvobojima športaša istih disciplina, kao što je nadmetanje J. Owensa i L. Longa u skoku u dalj, pri čemu registrira i njihovo međusobno pomaganje. U takav su sadržaj umontirani kadrovi Hitlera koji je prikazan kao pomalo histerični navijač njem. reprezentacije, osobito u trenutku kada njem. ženskoj štafeti na 400 m ispada palica; upravo su ti kadrovi Hitlera bili poticaj onima koji su film branili s ideološkog stanovišta tvrdeći, kao i L. Riefenstahl, da oni upućuju na psihopatsku dimenziju diktatorove ličnosti. Kako je tema bila Olimpijada, propagandne komponente bile su prigušene iako na nekoliko mjesta izbijaju nordijski misticizam i nacistička opsesija gigantizmom te ideal »snage kroz radost« (»Kraft durch Freude«). Ipak, film je u cjelini gotovo znanstvena zabilježba šport. događanja koja je pružila obrazac kasnijih šport. tv prijenosa i reportaža. Film je u distribuciju pušten u nekoliko verzija, uključujući i onu u kojoj su izrezani kadrovi s Hitlerom, i u Europi je dočekan s velikim oduševljenjem, a na festivalu u Veneciji 1938. nagrađen je prvom nagradom (Coppa de Mussolini).

D. Marković