Ophüls, Marcel

Ophüls, Marcel (pr. prezime Oppenheimer), franc.-amer. redatelj njem. podrijetla (Frankfurt, 1927). Sin Maxa O. i glumice Hilde Wall. S obitelji 1934. napušta Njemačku, živi u Francuskoj i SAD-u, a 1946. član je kaz. postrojbe amer. vojske u Japanu. Nakon demobilizacije polazi Occidental College, potom University of California u Berkeleyu te studira filozofiju na Sorbonni. Film. karijeru započinje kao asistent J. Duviviera, A. Litvaka i oca. Kao dokumentarist debitira 1960. kratkim filmom Matisse ili talent za dobrotu, a potom, zahvaljujući prijateljstvu s. F. Truffautom, režira zapadnonjem. epizodu u omnibusu Ljubav u dvadesetoj (1962). Filmom Kora od banane (1964) debitira i na dugometr. igr. filmu, potom se zapošljava na franc. televiziji gdje stječe ugled trosatnim dokumentarističkim istraživanjima događaja u Münchenu 1938. – München ili stogodišnji mir (1967). Slijedi Tuga i milost (1971), kompilacijski dok. film o Francuzima pod njem. okupacijom koji franc. TV odbija prikazati, ali se zato s velikim uspjehom prikazuje u kinima, potom režira Osjećaj gubitka (1972), o Sjevernoj Irskoj, dok sljedeći projekt – Sjećanje pravde (1976), u kojemu uspoređuje djelovanje nacista s metodama franc. trupa u Alžiru i američkih u Vijetnamu izaziva polit. kontroverze i međusobne optužbe s brit.-njem. producentima, koji dovršenje finalne verzije dodjeljuju drugom redatelju, ali O. u New Yorku organizira prikazivanje vlastite petosatne verzije filma čiju je kopiju u London prokrijumčario jedan od asistenata režije. Potom predaje na sveučilištima u Princetonu i Santa Barbari, potkraj 1970-ih producent je dok. filmova tv mreže ABC, a po povratku u Pariz 1979. započinje realizaciju dugometr. dok. filma Hotel Terminus: Klaus Barbie – život i vrijeme (1988), o nacističkom ratnom zločincu, za koji je nagrađen Oscarom. Ostali važniji filmovi: Žetva My Laija (1971), Povratak u Ameriku (1971., tv serija), Dani u studenome (1992), Bdijenje oružja (1994).

D. Marković