Otac na službenom putu

Otac na službenom putu (1985), Jugoslavija, boja, 144 min, Centar/Forum Sarajevo, r.: Emir Kusturica, sc.: Abdulah Sidran, df.: Vilko Filač, glazba: Zoran Simjanović, ul.: Moreno de Bartolli (Malik), Predrag Manojlović (otac) Mirjana Karanović (majka), Davor Dujmović (Mirza), Mustafa Nadarević (ujak), Mira Furlan (ljubavnica), Pavle Vuisić, Slobodan Aligrudić, Predrag Laković.

Dječak Malik i njegov stariji brat Mirza proživljavaju sasvim uobičajeno djetinjstvo za poratnu socijalističku Jugoslaviju, no otac im odlazi u zatvor pod optužbom za staljinizam, a za tu je nesreću kriv ujak, ljubomoran na njegovu ljubavnicu.

Kao i u redateljevu prvijencu, i u ovome je filmu u središtu pozornosti obitelj, s osobitim naglaskom na mladi muški lik (Malik je čak mlađi od prethodnoga junaka), no društv. okružje odrastanja ovaj je put očitije te s većim utjecajem na život i obiteljske rituale: otac odlazi na »službeni put«, odn. na robiju, jer je prokazan kao staljinist. Autobiografsko ozračje filma uvelike je određeno scenarijem, a uz lucidnu analizu djelovanja politike na pojedince i obitelj, film je hvaljen i zbog korištenja dječje perspektive koja humorom obogaćuje mučni sadržaj. Istodobno film nostalgije i mračna socijalna drama, sa slojevitim ugođajem i domljivim glum. doprinosima, film raspleće znatan dio temeljnih sukoba na sceni svadbe, što je važan dramaturški postupak i u kasnijim autorovim ostvarenjima. U Puli je film osvojio Zlatne arene za najbolji film, scenarij, režiju, gl. mušku (Manojlović) i žensku (Karanović) ulogu, a u Cannesu Zlatnu palmu i nagradu kritike. Bio je nominiran za Oscara za najbolji film na stranom jeziku.