Pastoralna simfonija

Pastoralna simfonija (La Symphonie pastorale, 1946), Francuska, c/b, 105 min, Les Films Gibé, r.: Jean Delannoy, sc.: Jean Aurenche, Pierre Bost, J. Delannoy, prema noveli A. Gidea, df.: Armand Thirard, glazba: Georges Auric, ul.: Michčle Morgan (Gertrude), Pierre Blanchar (pastor), Line Noro (Amélie), Jean Desailly (Jacques), Louvigny (Casteran), Andrée Clément.

Sredovječni provincijski pastor na Badnju večer pronalazi slijepu djevojčicu, koju potom usvaja usprkos protivljenju supruge Amélie, te joj daje ime Gertrude. Tijekom godina, između nje i pastora razvija se nježno prijateljstvo što uznemiruje Amélie. U Gertrude se također zaljubljuje i pastorov sin Jacques, što pak izaziva pastorovu ljubomoru. Nakon što, zahvaljujući operaciji progleda, Gertrude postaje svjesna vlastite razapetosti između oca i sina.

U odnosu na knjiž. predložak, alegoriju o čovjekovoj neprestanoj potrazi za nedostižnim idealom i njezinom neumitnom neuspjehu, film je ugl. analiza ljubomore i obiteljskog otuđenja. Usprkos naglašenoj melodramatici i sporadičnomu dramaturškom akademizmu, odlikuje se vizualnom ljepotom eksterijera (snježni planinski krajolici) koja pridonosi ozračju duhovnosti i emocionalnosti, kao i ocrtavanju strogoće protestantskoga života. Jedan od dobitnika gl. nagrade u Cannesu 1946., film je poslije istican kao paradigmatsko ostvarenje filma adaptacije, dok se njegovim najvrjednijim elementom smatra senzibilna interpretacija M. Morgan.