Peckinpah, Sam
traži dalje ...Peckinpah, Sam, amer. redatelj i scenarist (Fresno, 1925 – Inglewood, 1984). Za II. svj. rata marinac, nakon rata studirao dramu na Sveučilištu Južne Kalifornije. Film. karijeru počinje kao pomoćnik redatelja D. Siegela, potom je tv scenarist i redatelj (npr. epizode serija Dim baruta, Klondike). Film. prvijenac mu je vestern Kobni suputnici (1961), slijede → Pucnji poslijepodne, sa J. McCreom i R. Scottom u ulogama ostarjelih revolveraša. U njemu anticipira sve trajne autorske interese: vestern kao žanr ključan za amer. kult. identitet i njemu matični koncept granice (frontier), a u vremenu krize i žanra i toga koncepta, opsesiju prikazom nasilja, paradoksalno spojenu sa sentimentalnom tematizacijom prijateljstva i odanosti, film. naraciju s izrazitim simboličkim potencijalom, koja je uvijek i komentar na autorsku poziciju redatelja i glumca, odn. žanra. Slijedi Bojnik Dundee (1965), s pričom iz vremena Amer. građ. rata; procijenivši da je film predug i zamršen, producenti su ga radikalno skratili, što je dovelo do prvoga u nizu Peckinpahovih sukoba s velikim studijima, koji će mu također obilježiti karijeru. Uspjeh → Divlje horde, vesterna kojim opet dominira banda ostarjelih odmetnika, svrstao ga je među najeminentnije amer. redatelje, a prikaz nasilja u kombinaciji usporenog pokreta i majstorski orkestrirane montaže uskoro se prometnuo u normativni postupak za prikaz nasilja na filmu. Nakon serije filmova u kojima donekle repozicionira nosive interese svojih ranih vesterna – redukcijom nasilja (Balada o Cableu Hogueu, 1970) ili premještanjem žanra i fabule u drugi pov. ili kult. okvir (Psi od slame, 1971; → Šampion rodea; Bijeg, 1972), 1973. snima Pata Garretta i Billyja the Kida, sa J. Coburnom i K. Kristoffersonom, uz sugestivnu glazbu Boba Dylana. U njemu iznova prepleće temeljne interese – žanr vesterna, prikaz nasilja, pripovijedanje o prijateljstvu kao srazu sentimentalnosti i izdaje – no ovaj put i kao komentar na slom kontrakulture i polit. aktivizma 1960-ih u SAD-u. Posljednje mu je značajnije ostvarenje Donesite mi glavu Alfreda Garcije (1974). Snažno je utjecao na amer. redatelje 1970-ih, a njegovi revizionistički vesterni temeljni su prinosi stalnih pokušaja preporoda žanra od pol. 1960-ih dalje. Ostali filmovi: Elita ubojica (1975), Željezni križ (1977), Konvoj (1978), Ostermanov vikend (1983).
T. Jukić
članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.
Peckinpah, Sam. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 13.2.2025. <https://film.lzmk.hr/clanak/peckinpah-sam>.