Pereira dos Santos, Nelson

Pereira dos Santos, Nelson, braz. redatelj, producent i scenarist (Săo Paulo, 1928–2018). Diplomirao pravo u Săo Paulu i studirao film. režiju na pariškom film. institutu IDHEC. Po povratku u Brazil isprva je asistent redatelja. Prvi mu je dugometr. igr. film Rio, 40 stupnjeva (1955), neorealistički intonirana kronika života siromašnih slojeva Rio de Janeira. Snimljen na autentičnim lokacijama i s neprofesionalnim (dječjim) glumcima, film izaziva velik odjek i anticipira pokret cinema nôvo. Rio, sjeverna zona (1957) drugi je dio zamišljene, no nerealizirane trilogije. God. 1963. snima Suhe živote, prilagodbu romana G. Ramosa; sniman na autentičnim lokacijama i s naturščicima, nazivan južnoameričkim → Plodovima gnjeva, taj sugestivan prikaz surovih životnih uvjeta siromašnih migranata jedno je od najznačajnijih djela pokreta cinema nôvo. Nakon voj. udara 1964., pokret gubi zamah, a redatelj ljevičarski intoniran kritički pristup zamjenjuje gotovo frivolnim prikazom života imućnih građ. slojeva u filmu Sudac (1967). Istim se društv. slojem kritičkije bavi u Gladi za ljubavlju (1968). Znatan međunar. odjek postiže antikolonijalnom kanibalskom satirom Kako je bio ukusan moj Francuz (1971), a u filmu Ogumov amulet (1974), te adaptacijama romana J. Amada Šator čuda (1977) i Jubiabá (1986), tematizira crnačke odn. rasne motive. Politički mu je najeksplicitniji film Uspomene iz zatvora (1984., prema djelu G. Ramosa), o polit. zatvorenicima za voj. hunte, dok se 1990-ih okreće alegoriji i magičnom realizmu (npr. Treća obala rijeke, 1993., prema pričama G. Rose). Rodonačelnik modernoga braz. filma, prethodnik i ključni predstavnik pokreta cinema nôvo, jedan je od najznačajnijih južnoamer. redatelja uopće, posebno zaslužan za film. afirmaciju etničke/rasne, polit. i religijske pluralnosti braz. društva. Ostali važniji filmovi: Vrlo luda ludnica (1970), Pozornica života (1980), Rat i sloboda - Carlo Alves u Săo Paulu (1998).

D. Radić