Pitanje života i smrti

Pitanje života i smrti (A Matter of Life and Death, 1946), Vel. Britanija, boja, c/b, 104 min, The Archers/Independent Producers/ J. Arthur Rank Films, r. i sc.: Michael Powell, Emeric Pressburger, df.: Jack Cardiff, glazba: Allan Gray, sgf.: Alfred Junge, ul.: David Niven (Peter Carter), Kim Hunter (June), Robert Coote (Bob), Kathleen Byron (anđeo), Richard Attenborough (engl. pilot), Bonar Colleano (amer. pilot), Joan Maude, Marius Goring, Roger Livesey, Raymond Massey.

Po povratku u Englesku jedan bombarder se zapali, napuste ga svi članovi posade i u njemu ostane jedino kapetan Peter Carter. Nakon razgovora putem radijske veze s Amerikankom June, koja radi u jednoj bazi brit. zrakoplovstva, Peter iskoči iz aviona premda mu je padobran oštećen. Iako misli da odlazi u smrt, Peter na tlu sreće June i oni se zaljube. Međutim, izgleda da Nebo ima druge planove: Peter je trebao umrijeti, ali ga nisu mogli pronaći. Stoga on traži da nebeski sud odluči o njegovu životu.

Primjer raširene tendencije u svj. filmu 1940-ih, djela s motivima zagrobnog života odn. sraza zbiljskog i nadnaravnog svijeta, film ujedno pokazuje vizualnu rafiniranost karakterističnu za opus M. Powella i E. Pressburgera. Pritom su vizualnom dojmu ključno pridonijele fotografija J. Cardiffa koja suprotstavlja zasićene, jarke tonove zbivanja na zemlji (poput pastoralnih kadrova susreta dvoje protagonista) s monokromatskom zagasitošću prizora na nebu, te Jungeova scenografija zasnovana na tenziji realističkih i stiliziranih elemenata. Goleme stube prema nebu dizajnirane su realistički, ali okružene fantastičkim kipovima i pozadinom pa izgledaju kao da lebde, a krajnje jednostavne arhitektonske linije nebeske sudnice nadopunjene su šarolikim kostimima likova i suprotstavljenim rakursima gornjih totala i donjih srednjih planova. Takva tenzija posebice je razvidna u vrlo realističkom dizajnu operacijske dvorane, koja u sukobu s arhaičnom fantastikom neba izgleda kao prostor daleke budućnosti; realistički dramaturški okvir priče – junakova operacija tijekom koje se zbiva suđenje, a koja započinje subjektivnom vizurom iz junakove sljepoočnice što se polako zatvara otvarajući fabularnu liniju suđenja, upućuje i na mogućnost prihvaćanja priče kao junakove halucinacije, no granica zbiljskog i imaginarnog ostaje nerazjašnjenom.

B. Kragić