Plavi anđeo

Plavi anđeo (Der Blaue Engel, 1930), Njemačka, c/b, 108 min, UFA, r.: Josef von Sternberg, sc.: Robert Liebmann, Karl Zuckmeayer, Karl Vollmöller, prema noveli Profesor Unrat Heinricha Manna, df.: Günther Rittau, glazba: Friedrich Hollander, ul.: Emil Jannings (prof. Imannuel Rath), Marlene Dietrich (Lola Lola), Kurt Gerron (mađioničar Kiepert), Rosa Valletti (Guste, Kiepertova žena), Hans Albers (Mazeppa).

U razredu autoritaran, ali zapravo smušen i staromodan, profesor Rath posjećuje kabaretsku pjevačicu Lolu da je upozori jer loše utječe na njegove učenike. Međutim, on se u nju zaljubi te se oni vjenčaju, a profesor napusti školu. Loli brak ubrzo postaje dosadan.

Prvi od sedam zajedničkih filmova Sternberga i M. Dietrich u potpunosti je odredio njihov budući autorski odnos u kojemu je Sternbergova monumentalna režijska izvedba i slikovna izražajnost (karakteristična uporaba osvjetljenja chiaroscuro) od glumice stvorila ikonu dekadencije i erotike. Vrhunski vizualni stilist, Sternberg u filmu do krajnosti iskorištava studijske mogućnosti onodobne njem. film. industrije prikazujući propast naivnoga starog svijeta pred mračnim cinizmom nadolazećeg, koji u nužnosti preživljavanja pronalazi opravdanje za moralni rasap. U tom smislu precizna psihol. studija ljudskih opsesija i društv. represije, film se odlikuje nizom sugestivnih erotskih aluzija, kao i efektnom uporabom zvuka u cilju dočaravanja ugođaja – napetim stankama u dijalogu, simboličnim lajtmotivom melodije pjesme o vjernosti te frivolnim kabaretskim pjesmama koje su u izvedbi M. Dietrich stekle status evergreena (npr. Ich bin von Kopf bis Fuss auf Liebe eingestellt/Falling in Love Again). Glumica je ulogom Lole postala međunar. zvijezda zasjenivši tada istaknute glumce njem. filma E. Janningsa i H. Albersa, usprkos njihovim vrsnim interpretacijama. Istodobno je snimljena i engl. verzija filma, što je utjecalo na njegovu veliku popularnost.

S. Zečević