Posljednji čovjek

traži dalje ...

Posljednji čovjek (Der letzte Mann, 1924), Njemačka, c/b, nijemi, 126 min, UFA, r.: Friedrich Wilhelm Murnau, sc.: Carl Mayer, df.: Karl Freund, ul.: Emil Jannings (vratar), Mady Delschaft (njegova kći), Max Hiller (njezin zaručnik), Emilie Kurz (njegova teta), Hans Unterkirchen (upravitelj hotela), Olaf Storm, Hermann Valentin.

Vratar u jednomu luksuznomu berlinskom hotelu ponosi se svojom sjajnom uniformom zbog koje mu se dive susjedi. Kada zbog starosti biva premješten na mjesto čuvara zahoda, on se kući i dalje vraća u staroj uniformi. Međutim, na vjenčanju njegove kćeri dozna se istina te on postaje meta ruganja i prijezira susjeda. Psihički slomljen vraća se u hotel.

Vrhunsko ostvarenje Kammerspiela, ujedno je i treći dio scenarističke trilogije C. Mayera (uz filmove Lupu-Picka Krhotine, 1921. i → Silvestrovo), a temom podsjeća na Kabanicu N. V. Gogolja. Tema protagonistova psih. propadanja postavljena je oko motiva opsjednutosti uniformom kao simbolom moći i važnosti te uobličena pomnom razradbom scenografije (kojom se nastavlja na grafičke dizajne G. Grosza i O. Kokoschke, asocirajući u sekvenci junakova sna i na ostvarenja film. ekspresionizma), mizanscene i osvjetljenja kao i gotovo neprestano pokretnom kamerom, počevši od uvodnoga kadra u kojemu se kamera spušta hotelskim dizalom, vozi naprijed kroz predvorje te u eksterijer kroz kružna vrata – lajtmotiv cirkularnosti sudbine u filmu. Murnau formu prispodobljuje junakovim psihol. stanjima pa ga dosljedno snima iz donjeg rakursa u trenutcima njegova samopouzdanja (u početku filma), promijenivši kut snimanja nakon junakove degradacije. Dinamična kamera i postupno montažno stupnjevanje tenzije omogućile su oslobađanje od natpisa; film sadržava tek jedan, na završetku, kada objašnjava sretan i narativno disparatan rasplet – gost hotela, milijunaš na samrti, ostavlja junaku svoje bogatstvo te se ovaj u hotel vraća kao bogati gost. Usprkos prividnu optimizmu, kritika taj završetak tumači ugl. kao ironijski komentar prikazanih junakovih stradanja odn. njegove temeljne slabosti i ovisnosti o pojavnom.

B. Kragić

ilustracija
POSLJEDNJI ČOVJEK, F. W. Murnau (Emil Jannings)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Posljednji čovjek. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 19.4.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/posljednji-covjek>.