Pravda je izvršena

Pravda je izvršena (La Justice est faite, 1950), Francuska, c/b, 107 min, Silver Films, r.: André Cayatte, sc.: A. Cayatte, Charles Spaak, f.: Jean Bourgoin, glazba: Raymond Legrand, ul.: Claude Nollier (Elsa), Antoine Balpetré (predsjednik sudskog vijeća), Valentine Tessier (gopođica Micoulin), Raymond Bussičres (Félix Noblet), Jacques Castelot.

Liječnica Elsa Lundstein daje svojem neizlječivo bolesnom ljubavniku smrtonosnu dozu morfija da mu olakša smrt. Ona je potom optužena za ubojstvo. Činjenica što joj je pokojnik ostavio sav novac, kao i da je ona istodobno održavala još jednu ljubavnu vezu, otežava njezin položaj.

Bivšemu odvjetniku A. Cayatteu (1909–1989) ovo je prvo djelo u kojem s moralističkih polazišta kritički analizira mehanizme franc. pravosudnog sustava odn. sudske prakse. Polemički angažiran, film se (nagrađen gl. nagradom u Veneciji) tumačio i kao zagovaranje eutanazije, ali on je ponajprije kritika pretpostavljene nepristranosti porote, članovi koji su podložni vlastitim predrasudama. Teza o nepristranosti sudskoga procesa kao iluziji ispripovijedana je funkcionalno, u tradiciji klas. narativnog stila, s efektno predstavljenim emocionalnim trenucima i obratima (jedan od porotnika nakon presude doživljava obiteljsku nesreću te mijenja mišljenje o junakinjinoj krivnji, čime redatelj izravno prikazuje presudu kao stvar slučajnosti) te pozivanjem na primat savjesti i moralnog senzibliteta nad mehaničkim pridržavanjem pravila.