Prosperove knjige

Prosperove knjige (Prospero’s Books, 1991), Vel. Britanija/Nizozemska/Francuska, boja, 124 min, Allarts/Cinea/Camera One/Penta/Elsevier Vendex/Film Four/VPRO/Canal +/NHK, r. i sc.: Peter Greenaway, prema drami Oluja W. Shakespearea, df.: Sacha Vierny, glazba: Michael Nyman, sgf.: Ben Van Os, Jan Roelfs, ul.: John Gielgud (Prospero), Michael Clark (Kaliban), Michel Blanc (Alonso), Roland Josephson (Gonzalo), Isabelle Pasco (Miranda), Tom Bell (Antonio), Kenneth Cranham (Sebastian), Paul Russell (Ariel).

Na izoliranome otoku nekadašnji vojvoda Prospero živi s kćeri Mirandom, bestijalnim Kalibanom i zračnim duhom Arielom. Podigavši oluju, mudri starac na otok dovodi krivce svojega progona i njihovu svitu, no ljubav i uspostavljanje reda čine se važnijim od osvete.

Jedna od najboljih ekranizacija Shakespeareovih drama 1990-ih, uznosite režije, raskošne fotografije i iznimne glume J. Gielguda, odlikuje se znatnom slobodom u obradi Oluje. Ta je drama u zadnjim desetljećima XX. st. često interpretirana, ugl. pod utjecajem poetike postmodernizma i postkolonijalne kritike, s naglaskom na motivima kojima tekst govori o sebi i o umj. stvaranju, potom na motivima različitosti (tzv. drugosti) te izoliranosti (otočnosti), putovanja i kolonizacije. Vizualno i zvučno fascinantan, film se odlikuje istim značajkama, uz brojne lik. aluzije te naglašenu kršć. simboliku. S pomoću motiva znanja, privilegiranosti Prosperova govora (čitanja), listanja stranica, aluzija na Bibliju, središnji motiv filma – knjiga – postaje simbol artificijelnosti stvaranja, dovodeći na istu značenjsku i vrijednosnu razinu umj. i božansku moć, dok vjerski motivi uvjerljivima čine slavljenje stvaranja i nezaustavljive tekstualne igre. Pun spec. efekata (uz korištenje računalne tehnologije), režiran pod utjecajem tv i video-spotova, film je katkada proglašavan kičastim, a često je više cijenjen izvan krugova autorovih najgorljivijih poklonika. Istu je dramu uspješno ekranizirao i D. Jarman (Oluja, 1980).

N. Gilić