Put

traži dalje ...

Put (Yol, 1982), Francuska/Turska/Švicarska, boja, 114 min, Cactus/A2/Güney/SFDRS, r.: Y. Güney, Şerif Gören, sc.: Y. Güney, df.: Erdogan Engin, glazba: Sebastian Argol, montaža: Y. Güney, Hélène Amal, Elisabeth Waelchli, ul.: Tarik Akan (Seyit Ali), Şerif Sezer (Ziné), Halil Ergün (Mehmet Salih), Meral Orsonhay (Emine), Necmettin Çobanoglu (Ömer), Tuncay Akça (Yusuf), Hikmet Çelik (Mevlut).

Pet robijaša na desetodnevnom dopustu putuju Turskom krećući se prema krajevima u kojima žive Kurdi. Susreću se s policijskom grubošću i drugim problemima, a jednoga pogađa spoznaja o ženinoj nevjeri. Prema tradicionalnim pravima i supružničkim dužnostima, morao bi je ubiti, no takvu rješenju nije sklon.

Tipičan film najpoznatijega turskog autora Y. Güneya, P. je hvaljen kao oštra osuda konzervativnih društv. struktura i turske patrijarhalne tradicije – junaci su na privremenoj slobodi, no gledatelj zajedno s njima otkriva da i izvan zatvorskih zidina vladaju nepravda i opresija. Prizori u kojima junaci putuju pustim i grubim krajolikom imaju, međutim, i autonomnu, nesimboličnu dojmljivost, za što je zaslužan i Ş. Gören – on je nadgledao snimanje prema preciznim uputama Y. Güneya koji je pak nakon bijega iz tur. zatvora vodio montažu i obradu tih materijala u Švicarskoj. Film je nagrađen Zlatnom palmom (ex aequo) i nagradom kritike u Cannesu, u Turskoj je prikazan tek u drugoj polovici 1990-ih.

 

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Put. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 19.6.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/put>.