Put prema istoku

Put prema istoku (Way Down East, 1920), SAD, c/b, 165 min (postoje i verzije od 145, 119 i 100 min), nijemi, D. W. Griffith Production/ United Artists, r.: D. W. Griffith, sc.: Anthony Paul Kelly, D. W. Griffith, prema istoimenoj drami J. R. Grismera te drami Annie Laurie L. B. Parker, df.: G. W. Bitzer, Hendrik Sartov, Charles Downs, ul.: Lillian Gish (Anna Moore), Richard Barthelmess (David Bartlett), Lowell Sherman (Lennox Sanderson), Burr McIntosh (g. Bartlett), Kate Bruce (gđa Bartlett), gđa David Landau (Annina majka), Mary Hay (Kate Brewster), Emily Fitzroy (Maria Poole).

Naivna seoska djevojka Anna postane žrtvom bogata gradskog zavodnika Sandersona, koji lažira vjenčanje s njom kako bi je seksualno iskoristio. Tek kad ostane trudna, on joj prizna da nisu vjenčani te je napusti. Annino dijete umre, a ona pronađe posao na farmi g. Bartletta. Njegov sin David zaljubi se u nju, no uskoro se prošire glasine o njezinoj prošlosti.

Griffith podvrgava kritici viktorijanski purizam u njegovu bigotnom obliku pri čemu eksplicitno (kroz uvodne natpise) izlaže »muško načelo« poligamije/promiskuiteta kao negativan aspekt patrijarhata čije su žrtve žene, kojima se pak pridaje vrhunska vrlina čistoće. Spajajući lirski i epski prosede, melodramu i realizam (čemu je načelno uvijek bio sklon), redatelj oblikuje tzv. lirski ili poetski realizam »epskog zamaha«, a smještajem dijela zbivanja u stvarne eksterijerne ambijente »neukroćene prirode« (antologijska završna sekvenca snježne oluje u kojoj David spašava Annu sa sante leda koja plovi prema vodopadu, a koju su glumci, riskirajući živote, sami odigrali) približio se poetici V. Sjöströma i M. Stillera. Zasnovan na melodramskim kaz. predlošcima čija priča podsjeća na Tessu iz porodice D’Urberville Th. Hardyja, bio je posljednji Griffithov komercijalni (najveći poslije → Rođenja jedne nacije) i kritičarski uspjeh, a L. Gish ostvarila je u njemu, jednu od najboljih uloga.

D. Radić