Reed, Carol

Reed, Carol, brit. redatelj (London, 1906 – London, 1976). Studirao na Cambridgeu, od 1924. kaz. glumac, a od 1927. redatelj detektivskih drama E. Wallacea čiji je zastupnik u film. ekranizacijama tih drama u tvrtki British Lion od 1930. Na filmu je potom asistent redatelja (od 1932), a kao redatelj debitira 1935. Isprva režira filmove s temama iz svakidašnjice, potom privlači sve veću pozornost dramatičnim soc. filmom o životu rudara prema romanu A. Cronina Zvijezde gledaju s neba (1939), špijunskim filmom Noćni vlak za München (1940) te adaptacijom romana H. G. Wellsa Kipps (1941). S još nekoliko ratnih filmova, npr. Putem prema naprijed (1944) i dok. djelom Istinska slava (1945., suredatelj s G. Kaninom, Oscar), stječe ugled najperspektivnijeg brit. redatelja što potvrđuje nizom od četiriju tematski srodnih filmova: → Bjegunac, → Treći čovjek, Prognan na otoke (1951), prema romanu J. Conrada, i Berlinska priča (1953), s radnjom usredotočenom na bijeg, odn. tzv. lov na čovjeka (sućutno ocrtanog prijestupnika ili gubitnika), pretežito pod utjecajem franc. poetskog realizma i vizualnog izraza njem. ekspresionizma. Zbog tih »neengleskih« odlika tada veći uspjeh u engl. kritike postiže uspjela psihol. studija → Pali idol, prema djelu G. Greenea. Od pol. 1950-ih gubi stvaralačku energiju, a među daljnjim, tematski raznorodnim filmovima, izdvajaju se »kriška života« iz života »malih ljudi« u Londonu Jare za dvije pare (1955) te parodični špijunski film Naš čovjek u Havani (1959), prema scenariju G. Greenea. Angažiran i u Hollywoodu ne uspijeva ostvariti veće umj. rezultate ni melodramom s radnjom u cirkuskom ambijentu Trapez (1956) ni pov. spektaklom o Michelangelu Agonija i ekstaza (1965), prema romanu I. Stonea, iako mu, komercijalno uspješna, glazb. verzija Dickensova romana → Oliver! donosi Oscara za režiju. Za umj. zasluge dodijeljena mu je viteška titula (sir).

A. Peterlić