Riff-Raff

Riff-Raff (1990), Vel. Britanija, boja, 95 min, Channel Four/Paralax, r.: Ken Loach, sc.: Bill Jesse, df.: Barry Ackroyd, glazba: Stewart Copeland, ul.: Robert Carlyle (Steve), Emer McCourt (Susan), Richard Belgrave (Kojo), Jim Coleman (Shem), George Moss (Mo), David Finch (Kevin).

Škot Steve bivši je zatvorenik koji pod lažnim imenom, ilegalno, poput većine radnika, radi na jednom gradilištu u sjevernom Londonu. Ubrzo upoznaje dobrodušnu Susan, koja sanja o pjevačkoj karijeri, i započinje vezu s njom.

Nagrađen Eur. film. nagradom za najbolji film 1991., Riff-Raff je primjer tendencija k soc. realizmu kakve se periodično javljaju u brit. filmu, a obilježile su i 1980-e. Loach vješto spaja osjećaj za humor i socijalnokritičke opservacije pri čemu se prikaz života najnižih slojeva engl. radništva odlikuje iznimnim realizmom – scenarij je nastao na temelju iskustava scenarista B. Jessea, a radnike su tumačili isključivo glumci koji su i sami nekoć radili na gradilištima. Realist. duh razvidan je i u odsutnosti melodramatike (otpušteni radnik tek odšeta), naglašavanju životnog pragmatizma likova radnika svjesnih nepravilnosti sustava, kao i u uporabi londonskog žargona (zbog čega je film u SAD-u prikazivan s titlovima) te odmaku od moralizma, a usprkos sporadičnoj socijalističkoj retorici.