Rio Bravo

Rio Bravo (Rio Bravo, 1959), SAD, 141 min, Warner Bros/Armada, r.: Howard Hawks, sc.: Jules Furthman, Leigh Brackett, prema priči Barbare Hawks McCampbell, df.: Russell Harlan, glazba: Dimitri Tiomkin, ul.: John Wayne (John T. Chance), Dean Martin (Dude), Ricky Nelson (Colorado Ryan), Angie Dickinson (Feathers), Walter Brennan (Stumpy), Ward Bond (Pat Wheeler), John Russell (Nathan Burdette), Pedro Gonzalez-Gonzalez (Carlos Robante), Claude Akins (Joe Burdette).

Šerif Chance uhapsi Joea Burdetta zbog ubojstva nenaoružanog čovjeka i stavlja ga u zatvor do dolaska saveznog šerifa, no ubojičin brat, bogati i moćni rančer Nathan Burdette, odlučan je u namjeri da ga oslobodi. U čuvanju zatvorenika Chanceu pomažu njegov inače vrlo sposoban, no alkoholizmom nagriženi zamjenik Dude, stari šepavi čistač zatvora Stumpy i mladić Colorado.

Treći od pet Hawksovih vesterna smatra se njegovim najboljim ostvarenjem u tom žanru. Nastao kao svojevrstan odgovor na → Točno u podne (dok u tom filmu šerif uzaludno moli pomoć od sugrađana, u Rio Bravu šerif odbija pomoć drugih, iako mu je ona u presudnim situacijama potrebna), Rio Bravo objedinjuje najklasičnije karakteristike holivudskog vesterna s prepoznatljivim redateljevim preokupacijama. Tematikom, fabulom, tipologijom likova i situacija te ikonografijom, film se izravno nastavlja na žanrovsku tradiciju od koje ga odvaja iznimna formalna strogost temeljena na jedinstvu vremena, mjesta i radnje. Sasvim nekarakteristično za vestern, Rio Bravo ne sadržava ni jedan total, ali ni krupni plan, već preferira srednji i njemu bliske planove (američki i blizi plan). Također, sustavno izbjegava sve naglašenije retoričke postupke, poput ekstremnih rakursa, subjektivnih kadrova, naglašenih pomaka kamere ili montažnih efekata, pa je film primjer tzv. nevidljive režije, čime su u prvi plan stavljeni sama radnja i likovi. Žanrovski okvir Hawks nadograđuje karakterističnim motivima (muškog prijateljstva, profesionalizma, upletanja žene kao remetilačkog čimbenika) i realist. karakterizacijom likova (izbjegavanje romantiziranja junaštva, nadvladavanje vlastitih slabosti i vraćanje samopouzdanja). Unutar žanra koji tradicionalno govori o uspostavi reda i zakona u društvu, odn. o društv. odgovornosti pojedinca, Hawks stavlja naglasak na one kvalitete na kojima se šire shvaćene društv. vrijednosti tek trebaju izgraditi, a to su ponajprije individualna postignuća, poput slobode izbora, izgrađivanja osobnosti i samopoštovanja. Posljednja dva Hawksova vesterna, El Dorado (1967) i Rio Lobo (1970), smatraju se tematsko-motivskim varijacijama na situacije iz Rio Brava, a film J. Carpentera Napad na policijsku stanicu (1976) slobodna je obrada ovog filma.

I. Tomljanović