Ruiz, Raúl

traži dalje ...

Ruiz, Raúl, čileansko-franc. redatelj i scenarist (Puerto Montt, 1941 – Pariz, 2011). Studirao teologiju i pravo u Santiagu, isprva avangardni dramatičar i kinoamater, profesionalno režira od 1967. Njegov prvi dovršeni film Tri tužna tigra (1969), spojem nadrealističkih slika i melodramskih žanrovskih konvencija, ironično prikazuje apolitične intelektualce srednje klase. Pripadnik naraštaja lijevo orijentiranih čil. redatelja, nakon voj. udara 1973. odlazi u Francusku i režira hermetični Dijalog izgnanika (1974), potom niz osebujnih, eruditskih djela: Suspregnuta vokacija (1977), Hipoteza o ukradenoj slici (1978), Mali priručnik francuske povijesti (1979), Tri mornareve krune (1982), Otok s blagom (1986), Sjećanje pojavnoga: život je san (1986), Genealogije zločina (1997), Pomaknuta slika (1998), → Pronađeno vrijeme. U njima složenom narativnom kombinatorikom, uz čestu uporabu priča u priči i referenci na književnost, slikarstvo i film (P. Klossowski, F. Kafka, P. Calderón de la Barca, J. L. Borges, R. L. Stevenson, R. Magritte, O. Welles, amer. B-filmovi) te nadrealističkih, oniričkih slika problematizira pitanja identiteta, predstavljanja i odnosa iluzije i zbilje. Tako Suspregnuta vokacija fabulu o spletkama u jednomu vjerskom redu izlaže izmjenjivanjem dvaju nedovršenih filmova u filmu, u Hipotezi o ukradenoj slici kamera polaganim vožnjama bilježi pažljivo komponirane statične tabloe (navodne izgubljene slike opskurnog slikara), istražujući tajanstvene objekte, neobjašnjive odraze i prostorne odnose ljudskih figura, dok komentare povjesničara umjetnosti neprestano podriva izvanprizorna naracija, u Trima mornarovim krunama razvoj vizualne fakture od mutne sepije do žarkoga kolora odražava rastuću narativnu složenost, dok Pomaknuta slika maniristički naglašava žanrovsku ikonografiju trilera upućujući izmjenom dviju fabula na iracionalne izvore zapleta. U tom smislu, Pronađeno vrijeme, adaptacija posljednjeg dijela Proustova romanesknog ciklusa U potrazi za izgubljenim vremenom, vrhunac je njegovih preokupacija odnosom proživljenoga i izmaštanoga, prošlosti i sadašnjosti odn. različitih vremenskih i fabularnih razina; pritom ornamentalne kompozicije kadra, zasićene boje i vožnje kamere inovativno korespondiraju sa stilom Proustovih rečenica. Jedan od najistaknutijih stilskih inovatora suvr. filma, R. je svoje tematske i estetske preokupacije efektno izražavao i u kratkometr. igr. filmovima (Razgovor pasa, 1977), te dok. djelima (Podjele prirode, 1978; O velikim događajima i običnim ljudima: izbori, 1979). Ostali važniji filmovi: Kažnjenička kolonija (1970), Na leđima kita (1982), Berenika (1983), Grad gusara (1983), Rikard III. (1986), Tri života i samo jedna smrt (1996), Borba ljubavi u snu (2000), Snažne duše (2001).

B. Kragić

 

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Ruiz, Raúl. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 27.5.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/ruiz-raul>.