Schneider, Romy

Schneider, Romy, austrijsko-franc. glumica (Beč, 1938 – Pariz, 1982). Kći glumaca, debitirala 1953. Popularnost stječe romantiziranim tumačenjem austr. carice Elizabete u melodramama E. Marischke Sissi (1955), Sissi – mlada carica (1956) i Sissi – caričine sudbonosne godine (1957). Od 1958. glumi ugl. u Francuskoj (pozornost privlači i vezom s A. Delonom). U prvoj pol. 1960-ih ističe se stiliziranom kreacijom štićenice odvjetnika u Procesu O. Wellesa (1962), a od kraja tog desetljeća popularnost održava ulogama emancipiranih žena (često ljubavnica) na životnim prekretnicama u melodramama C. Sauteta Sitnice koje život znače (1969), César i Rosalie (1972), Mado (1976) i Sasvim obična priča (1978). U njima do izražaja dolazi njezina senzualnost i umijeće dočaravanja prigušene tuge odn. suptilnoga gradiranja gubitničkih nijansi, što dovodi do vrhunca u filmovima Važno je voljeti (A. Żuławski, 1974), kao glumica prinuđena snimati pornografske filmove, te Izravan prijenos smrti (B. Tavernier, 1979), kao neizlječivo bolesna žena koja dopušta snimanje svojeg umiranja, dok se u Ludwigu (L. Visconti, 1973) vraća ulozi carice Elizabete koju tu portretira kao zrelu ženu čiji osjećaj odgovornosti diskretno kontrastira ironijom. Zbog nesređena osobnog života i tragedija, često je navođena kao noviji primjer »naličja slave«.