Scola, Ettore
traži dalje ...Scola, Ettore, tal. redatelj (Treviso, 1931). Studirao pravo, novinar, na filmu od 1954. kao scenarist, režira od 1964 (komedija Ako dopuštate, govorimo o ženama). Velik uspjeh postiže tipičnom tal. populističkom komedijom Drama ljubomore (1970), o nevjeri, potom melankoličnom metafilm. komedijom → Toliko smo se voljeli, groteskom → Ružni, prljavi, zli (nagrada za režiju u Cannesu) i dramom → Izuzetan dan, kojima iskazuje zanimanje za društveno marginalne likove. Noć u Varennesu (1981), o pokušaju bijega franc. kralja Luja XVI. iz zemlje 1791. i s likovima pov. osoba – T. Painea, Casanove i Restifa de la Bretonna kao simbolima revolucije, nostalgije uživanja i prosvjetiteljstva – iskaz je redateljevih sklonosti spektaklu što potvrđuju filmovi Ples (1983), adaptacija glazbeno-scenskog spektakla u kojemu se bez dijaloga u istom ambijentu izmjenjuju pov. razdoblja predstavljena različitim plesovima i burlesknim prizorima, i Putovanje kapetana Fracasse (1991), kostimirani film ležerna duha, o putujućim glumcima u XVIII. st. i s temeljnim motivom odnosa iluzije i zbilje odn. zbilje kao predstave. Slične preokupacije dijele i filmovi o odnosu tal. društva i samoga filma – (Balkon, 1980), u kojem razmatra poetičku iscrpljenost tal. komedije čije zvijezde V. Gassman, M. Mastroianni i U. Tognazzi tumače ironične inačice svojih ranijih tipova te Splendor (1988), dok zanimanje za melodramu i intimističku problematiku pokazuju Ljubavna strast (1981), o vezi mladog časnika i neprivlačne usidjelice, i Obitelj (1987), o nekoliko naraštaja velike obitelji od poč. XX. st. do suvremenosti.
B. Kragić
članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.
Scola, Ettore. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 2.5.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/scola-ettore>.