Šerbedžija, Rade
traži dalje ...Šerbedžija, Rade, hrv. glumac (Bunić kraj Korenice, 1946). Diplomirao glumu u Zagrebu, nastupa u suvr. i klas. kaz. repertoaru. Na filmu debitira u Iluziji (K. Papić, 1967), gl. uloge tumači od → Gravitacije, uvjerljiv je i u psihol. dramama (Putovanje na mjesto nesreće Z. Berkovića, 1971) i u filmovima šireg tematsko-ideološkog zahvata (Crveno klasje Ž. Pavlovića, 1970; Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja K. Papića, 1973), premda katkada očituje komponente kaz. glum. tehnike. Surađuje s vodećim hrv. i srp. autorima, npr. Hajka (Ž. Pavlović, 1977), Bravo maestro (R. Grlić, 1978., Zlatna arena u Puli), → Novinar, Banović strahinja (V. Mimica, 1981), Variola vera (G. Marković, 1982), Kiklop (A. Vrdoljak, 1982), Zadah tela (Ž. Pavlović, 1983), Večernja zvona (L. Zafranović, 1986., Zlatna arena), San o ruži (Z. Tadić, 1986), Osuđeni (Z. Tadić, 1987), uspješno glumi i na TV. Nakon uspjeha u → Prije kiše, u inozemstvu nastupa ugl. u karakternim ulogama, npr. u dramama Broken English (G. Nicholas, 1996) i Primirje (F. Rosi, 1996). Ostale važnije ul.: Živjeti od ljubavi (K. Golik, 1973), Povratak (A. Vrdoljak, 1979), Noć poslije smrti (B. Ivanda, 1983), → Kontesa Dora, Dezerter (Ž. Pavlović, 1992), Svetac (Ph. Noyce, 1997), Laži i šaputanja (R. L. Simon, 1998), Oči širom zatvorene (S. Kubrick, 1999), Mirni Amerikanac (Ph. Noyce, 2002).
članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.
Šerbedžija, Rade. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 4.5.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/serbedzija-rade>.