Sinova soba

Sinova soba (La stanza di figlio, 2001), Italija, boja, 99 min, Bac/ Canal +/ Rai/ Sacher/ Telepiu, r.: Nanni Moretti, sc.: N. Moretti, Linda Ferri, Heidrun Schleef, df.: Giuseppe Lanci, glazba: Nicola Piovani ul.: N. Moretti (Giovanni), Laura Morante (Paola), Jasmine Trinca (Irene), Giuseppe Sanfelice (Andrea), Sofia Vigliar (Arianna).

Giovanni je psihijatar, suprug i otac dvoje djece, a rutinski život njegove obitelji prekida vijest o pogibiji sina Andree pri ronjenju. Obiteljska idila ruši se u trenu.

Nastala prema scenariju koji je Moretti davno započeo i prekinuo zbog rođenja vlastitog djeteta, Sinova soba je iskorak iz dotadašnjega redateljeva opusa. Umjesto nefikcionalnih i anarativnih filmova dnevnika s jakim polit. predznakom, Moretti je snimio narativni film s fikcionalnim karakterima, tradicionalnom dramaturgijom i izrazito intimističkom temom. Takav je izlet dočekan s oduševljenjem, pa je film nagrađen Zlatnom palmom u Cannesu, potvrdivši Morettiju status u inozemstvu najcjenjenijega tal. redatelja 1990-ih, a u Italiji je postigao i velik komerc. uspjeh. Dosljedan ateist, Moretti ne pristupa smrti kao transcendentalnoj, nego međuljudskoj činjenici, istražujući njezine posljedice. Sinovoj sobi dio kritike prigovarao je plošnost i nedostatak imanentno film. zanimljivosti, ali je unatoč takvim prigovorima film doživio uspjeh, ponajprije zbog suptilnog, nenametljivog postupka i nimalo senzacionalističkog pristupa temi.

J. Pavičić